Osijećam bol ali to nije sve,jer znam da on ne zna da cijeni te.I često šunjaš mi se u sne,i bol tu prestaje.
-Danijel Mitrovic
Već duboko u tebi tražim ono šta vrijedi,i želim da ti to isto pronađeš u meni.
-Danijel Mitrovic
Da li postoji bolji svijet ili to nam je, što nam je.Ovaj pakao na Zemlji pun laži i obmane.
-Danijel Mitrovic
Rekla si mi da si opet s njim,rekla si ali to nisi ti.Rekla si mi zbogom moja ljubavi, ostati ćemo samo dobri drugovi.
-Danijel Mitrovic
Ja tražim grad od osmijeha, gdje svi su nasmijani.Gdje nema tužnih lica, možda na drugoj svijetskoj strani.
-Danijel Mitrovic
Nismo bili iskreni, griješili smo puno.Dan bez tebe boli kao ožiljak.
-Danijel Mitrovic
Prijatelj je onaj što je sa tobom kada toneš, ne gledaj me tako ja sam samo čovjek.
-Danijel Mitrovic
Ne znam za bolje jer sam rođen ovdije.Sve ljubavi se na kraju svode.Neka ove riječi te u beskraj vode,jer sve je lakške kada oluja ode.
-Danijel Mitrovic
Svako osjećanje kažu da je za ljude.I bjes, ponos, laži, ljubav, zanos i mržnja.Sve to su ključevi tamo od nekog vrta ruža.
-Danijel Mitrovic
Ko će ostati uz mene kada odu svi?Moja ljubav porodica ili možda ti?Ko će biti tu kada nema povjerenja?Kad riječi glume jer se plaše pomirenja.
-Danijel Mitrovic
Mikrofon je moj najbolji drug,kada odu svi.Ja i on smo tu.Ubijamo sebe, svatko ima svoj način.
-Danijel Mitrovic
Nisam ti rekao koliko te volim,nisam te zagrlio kada tu si bila,nisam stigao da ništa ti vratim.I noću te sanjam, i u snu si opet živa.
-Danijel Mitrovic
Pišem najljepšu pjesmu o tebi, jer ti si najljepša,dišem za tebe.Po cijeli dan tebe zamišljam,nisi svijesna koliko sam sretan.
-Danijel Mitrovic
Ove krvave kiše me često u crveno oboje.Tada zaplačem tiše, suze od riječi više govore.
-Danijel Mitrovic
Ima još dječaka,bebo daj razvedri se.Noćas ima žurka,izađi i provedi se.
-Danijel Mitrovic
Mala urazumi se, srce zna da zbuni se.Iz noćne more probudi se, od njega ti odljubi se.
-Danijel Mitrovic
Bio sam srećan kad bih je nasmijao.Ruže sam krao njoj da bih dao,a ona samo bi šutila.
-Danijel Mitrovic
A Taša često mi dolazi u snove da mi kaže da je napokon sretna.I da ima lutkice nove,negdije gore gde nema bola.
-Danijel Mitrovic
Ne moraš moj život da razumiješ,ali probaj da od svog nešto stvoriš prije nego umreš.Ne moraš moj život da razumiješ,razumi svoj pusti druge pa kako bude.
-Danijel Mitrovic
Puno je rana pa puno se griješi svakog dana.Jedna ljubav,sunce dođe kad prođe tama.
-Danijel Mitrovic
Zašto ta djeca pomisle da su nebitna,i da ih ne vole roditelji.Pa potraže,ljubav na ulici gdje su sve priće trolične.
-Danijel Mitrovic
Kao bajka nestvarno,srce poludi kad nekog zavoliš beskrajno.
-Danijel Mitrovic
Zna da je volim,pa zato često me živcira.Voli da tako mi malo skaće po živcima.
-Danijel Mitrovic
Slabo učim i baš se sa školom mučim.Često mislim na tebe i na dan kad ćeš biti sa nama u kuči.
-Danijel Mitrovic
Znam da,bi želio da budeš kao mi.Uvek novi grad i nastupi,poznati smo kao braća Grim.
-Danijel Mitrovic
Duša je mračna kao noć bez lampiona,kao zatočenik nekih svojih vizija,kao Indijanac kad na brdu kišu priziva.
-Danijel Mitrovic
Slijep u neznanju čovjek luta sve dok ne shvati,da je bitan u svijetu stvarnom.Ako nikom onda barem sebi samom.
-Danijel Mitrovic
Drugom oprosti,sebi oprosti.Budi iskren barem sebi priznaj ko si.
-Danijel Mitrovic
Bolje požuri nađi razlog za živjeti.Ne siječaš se ko si, bolje brzo se prisjeti.Pogledaj nebo,kao da smije se beskrajnim plavetnilom.Mi smo te male tačke opkoljene svemirom.
-Danijel Mitrovic
I čuvaj razum da pobijediš sva iskušenja,i nije lako uvek igrati na kartu poštenja.
-Danijel Mitrovic
Možda,prkos i inat,možda strah i neznanje,vodili su me kroz život,mnogo grješio sam brate.Sada trudim se da odigram život što mogu bolje,moj je život ova glazba,ove note me vode.
-Danijel Mitrovic
Obitelj cijela nitko nije bio tu,mogao sam da umrem tisuću i jedan put.Obitelj cijela me otpisala zauvijek,hvala vam na tome,pozdrave vam šalje luđak.
-Danijel Mitrovic
Boli pa prestane, prođe i vrati se.Sve nestane,u trenu kada nas nasmiju šale blesave.Volim te izraze lica kada se veselimo,tad stvarno imamo osjećaj kao da živimo.
-Danijel Mitrovic
Mrzim kad zbog mene ti suza ukrasi lice,ali voliš da mi pokloniš osjećaj krivice.Pa kad se vratim iz grada ti uvek luda si.Tada se praviš da spavaš,ali znam da budna si.
-Danijel Mitrovic
Dali ove zgrade zapamtit će me kad umrem,dali na nebo pratiti će me ili neće nitko doći možda svi zaborave me.
-Danijel Mitrovic
Kao da ja više nisam ja,i borim se ali me zarobi strah.Stvarno trudim se da ostanem jak,i dalje lutam tu po raskršću sna.
-Danijel Mitrovic
Ali je nema, samo hladan grad i ja,opet sami okruženi zgradama.Prokleto sam od samoće umoran,ja i ovaj grad što budi ružna sjećanja.
-Danijel Mitrovic
I stvarno volim život ali ovdje ne živim.I trebam novo nebo ispod srce da se smirim.Iz ovog grada morat ću zauvek da odem,jer predugo sam svoju sreću tražio ovdje.
-Danijel Mitrovic
Ulice puste su bez nas,od kada ne čujem ti glas,samo ti i ja ostali na starim slikama,u bajke vjerovali smo,svoju imali smo,a sad budim se i znam,ovo je hladan kraj.
-Danijel Mitrovic
Imam košmare juri me hiljadu demona,ja sam ruža od mesa iznikla iz betona.Život ubo se na mene kapljem suze crvene,ja sam ruža rane otvorene.
-Danijel Mitrovic
Noć je besana,odsjaj mjeseca iznad grada,nemam sna gledam sivilo dna,sivilo grada.
-Danijel Mitrovic
Kada sam bio mali,mama me zvala anđele.Sad anđeo plače,jer ulice su ga zavele.
-Danijel Mitrovic
Noću kad nikog nema,šetao sam po gradu kao sjena.U oku ljepim ogledala razbijena.
-Danijel Mitrovic
Ja više ne znam gdje pripadam,kao da dublje sve propadam.Ja želim biti srećan kao ti,dok cekam novi dan.
-Danijel Mitrovic
Nekom je lijepo,nekom je teško,nekom se plače,nekom je smiješno.Zašto je tako,to nitko ne zna,jos jedna noć u hladnom gradu ispod zvijezda.
-Danijel Mitrovic
Ali nitko se ne pita kakve snove imam kada zaspim,a ljudi vide samo ono što žele.Kada mi ne ide ništa,tad vidim tko je uz mene.
-Danijel Mitrovic
Od malih nogu nisam se uklapao nigdje,oduvijek usamljeni anđeo koji traži svoje visine.A noge kao da su izlivene u cement,gazim naprijed ali nazad me vuče veliki teret.
-Danijel Mitrovic
I zato teško stičem u strance povjerenje,duša zaboli kad vidim ko je na sceni cjenjen.Ulice vatrene,umjesto snova pepeo,negdje daleko sada bi tako rado odletio.
-Danijel Mitrovic
Ti želiš biti kao ja,da cijeli kvart te zna,a suze teku licem tek onda kada si sam.Ti želiš biti kao ja da te cjeni tko te zna,da ti nitko ništa ne može,a počinje novi dan.
-Danijel Mitrovic
Umoran od tuge,bolnog života i rana.Daleko od osmijeha,svog automobila i stana.
-Danijel Mitrovic
Baš mislim uspon,a ono pad i kada ću da živim ako neću sad.
-Danijel Mitrovic
Prijateljstvo sad se mjeri novcima,i gledam kako tonu lađe.Ovdije nemogu da se snađem.
-Danijel Mitrovic
I ne znam zašto srce steže i zašto onih koje volim bježe.I ne znam ko me stvarno voli,pa se jednostavno sklonim.
-Danijel Mitrovic
Više ne spavam kao prije više ne jedem kao prije,bojim se da zaspim da mi tvoj lik ne pobjegne.Tad bi bio izgubljen kao pjesma na staroj ploči,u ulici svih tih lica što napadju mi oči.
-Danijel Mitrovic
Prerušen u posmatrača,usamljeni vojnik bez oklopa,ljubav za tebe čuvam dok me nebo ne pokopa.
-Danijel Mitrovic
Nemam ništa osim pjesama i srca.Hodam u mraku, ali srce jos svjetluca.Svjetluca duša jer ne želi da se preda.Utorak kad prođe,opet dođe nova srijeda.
-Danijel Mitrovic
Ovaj život nije fer.Kada sreća mi bježi,dani postaju teži,a nigdje nikoga.
-Danijel Mitrovic