Navikli smo da nam stranac sjedi na krkači, da nam pokazuje koji je europski put, a koji je seoska dada. Ba je komforno da ne misli, a drugi ti određuju sudbinu, samo slua naređenja. Narod sviko vijekovima da ima gospodara, makar taj gospodar učio da je demokracija da sam uzme sudbinu u svoje ruke, da ne čeka drugoga da upravlja volanom na tvom putu.
-Sead Fetahagic
Nae nacionalne vođe uhvatile su se vake o nacionalnom, neprestano ljudima puneći glavu o veličini pripadanja svojoj naciji, a da li će ti nacionalno osvijeteni ljudi imati ta da jedu to je manje vano. Kako će se izvriti nacionalna preraspodjela u oganima vlasti, to je osnovna preokupacija u ovim dogovaranjima oko preinake Ustava. Gladnom i bosom narodu ne treba nikakav ustav, jer praznog stomaka ne moe se biti ni dobar pripadnik nacije. to vie moćnici pričaju o Srbima, Hrvatima i Bonjacima, sve manje govore o ljudima. Pa, prema tome, nije ni čudo to se posljednjih godina povećava broj nezaposlenih. Dok nae vođe brinu o Bonjacima, Srbima i Hrvatime, ne mogu jo brinuti i o nezaposlenim.
-Sead Fetahagic
Ostala mi je duboko urezana slika s televizijskog ekrana na samom početku rata, kada jedan Sarajlija nosi na rukama ranjenu kćerku. Reporter ga pita ta bi uradio onome koji je s brda pucao u njegovo dijete. Čovjek je odgovorio da bi s njim popio kafu i pitao ga zato je pucao u njegovu kćerku! Čovjek sav u suzama, očajan, nema u sebi mrnje, nego rezignacije, nerazumijevanja.
-Sead Fetahagic
Stalno se pitam zato ista prava na izborima imaju oni nekadanji moji sugrađani koji su se udomili u drugim dravama, pristali da ive pod vlaću nekih tuđih dravnika? Oni glasaju na izborima u mojoj zemlji, a ive u tuđoj, daleko od naih prava i obaveza. Njihov glas nema nikakvog uticaja na sadanji njihov status, a ima na moj. Oni iz daleka biraju meni vlast.
-Sead Fetahagic
ta će biti ako poslije rata na vlast dođu nai, a ja nisam na? ta će biti ako opet dođu njihovi, a ja iz razumljivih razloga nisam njihov?
-Sead Fetahagic
Dok sam tragao za Selminim fotografijama, imao sam ispunjen i zanimljiv ivot. Sad će mi zanimacija biti jedino u tome da izbjegavam granate i snajpere, a tu je uzbudljivo samo kad te potrefi. A i ta dramatičnost kratko traje, za one koji te pokupe i bace u mrtvačnicu, a meni će tad biti svejedno. Kakva sam to ja osoba da nikome nisam vaan? Dok je bilo one guve oko fotografija i opasnih dokumenata, umiljao sam da Selma misli na mene. Nije bilo istina, ali mi je pogodovalo da neka ena negdje misli na mene. Nije vano to sam znao da nije ena mog ivota, ali je tako lijepo da ivi u zabludi kako neko negdje misli na tebe, upravo u trenutku kad granata prelijeće preko tvoje glave, u momentu kad jede kruh umočen u posoljeno ulje. Gotovo je, sad osjećam da sam niko
-Sead Fetahagic