S drukèijom namjerom si došao ovdje, kratkom, opipljivom i toènom, odatle poèni, prije napravi nacrt, èvrsto ogradu stisni, cvijeæe ne kupuj, beri usput, nemoj se služit slatkom izlikom da æe mjesec iziæi, nitko prije izgubio se nije na takav naèin, neæe.
-Luko Paljetak
Neæe ni poslije se, to je prednost za kojom žudiš od samoga poèetka, ono što misliš reæi prevedi prije nego progovoriš, nek traži onaj te tko te želi naæi jer to i nudiš, tu svoju izgubljenost, samoæu koju veæi nego si daruje ti ne zato da te tâži nego da tebe èuje napokon, kao sebe.
-Luko Paljetak
Za savršeno jutro savršene i stvari i rijeèi morale bi biti u svome èistom poretku, kao lišæe koje æe, nakon zime, osvojit opet granu taktikom onom istom kojom se i ti služiš, pa ipak nešto kvari èistoæu jutra, nešto èemu je možda ime baš to – ta savršenost.
-Luko Paljetak
Toliko lišæa pada i morao bi knjižar postati, knjigoveža, u sveske ovo štivo razasuto uvezat za one što æe proæi ovuda druga pisma slijedeæi, kao križar, što nosi maè i oganj ulazi sunce živo u ovu šumu, tvoje poglavlje sve do noæi.
-Luko Paljetak
Ostaje otvoreno, zatim red po red pada èitava epizoda, unatrag sve se poène zbivati, kao ljubav jer ona uvijek vraæa na granu list, u krevet djevicu, ali sada toliko lišæa ima pod nogom, nitko toène naputke nema nego sadržaj svatko shvaæa.
-Luko Paljetak
Po svome, samo blijedo nagaðajuæi tko bi mogao biti onaj koji je kadar sve to poèiniti, tolike ljepotice osvojit, protivnike tolike smaknut, jer tebi evo uspijeva jedva ovaj poduhvat što ga lišæe zasipa da što prije izgubi mu se trag.
-Luko Paljetak
Ne èuješ jer ti glas, koji ti druge stvari govori, uho sasvim osvaja kao bludnik kreposnu dotad, zrelu gospoðu, daješ rukom znakove da se niste razumjeli, da kvari vika kristale zraka, žudiš za onim zvukom u koji možeš uæi kao u stari rudnik.
-Luko Paljetak
Napušten, vjerujuæi da još se može naæi ono što drugi nisu, tako i ljubiš, cijeniš krùpicu dijàmanta na jeziku, u hrani i starim cipelama, zbog toga put je kraæi nego æe potrajati potraga, ali dani postaju dugi, nekom znakove daješ, pjeniš.
-Luko Paljetak
Od napora se da im objasniš da ti glas, koji ti druge stvari govori, ne da èuti ni njihov glas ni tvoj, ni sebe, ali sve je uzalud: oni vièu toliko da tišina postaje savršena, i tako èuješ sve.
-Luko Paljetak
Kad kiša pada: brkovi rastu maèki i mišu, baki i djedu, žabi i muhi.
-Luko Paljetak
I raste brada jarcu i kozi, danu i noæi, bradi i nozi.
-Luko Paljetak
I što još raste? Rastu pidžame, rastu rukavi, rastu salame, tate i mame, seke i brace, i male mace.
-Luko Paljetak
I što još raste? Kad kiša pada raste broj jedan, raste broj sedam, raste broj osam, raste broj devet i raste krevet. I što još raste?
-Luko Paljetak
Imam malu macu lijepu kao san oèi su joj tamne kao kišni dan.
-Luko Paljetak
Brèiæi joj nježni dlaka joj se sja volimo je svi a najviše ja. Vrapèiæ Èika poštar, djecu pit\'o prije dva-tri dana: Ko je Neo? Ima pismo Od starog Dživdžana?
-Luko Paljetak
A u pismu: Dragi Neo, Zima se veæ sprema, A za mene i za moje Nigdje hrane nema. Pa te molim kao nekad, Prijatelju pravi, Skupi mrve poslje jela I na prozor stavi.
-Luko Paljetak
Crtež malog djeèaka Sunèani krug Nebeski svod Crtež je malog djeèaka. Nacrta on Napisa on U uglu na listu svom.
-Luko Paljetak
Uvjek nek bude sunce Uvjek nek bude nebo Uvjek nek bude mama Uvjek nek budem ja Uvjek nek bude sunce Uvjek nek bude nebo Uvjek nek bude tata Uvjek nek budem ja JEŽIÆ UBODEŽIÆ.
-Luko Paljetak
Ježiæ Ubodežiæ peo se na brježiæ. Poèeo je padat snježiæ pa je ježiæ bježiæ bježiæ pobjegao kuæi: napravio tamu obuko pidžamu legao u krevet vruæi pa spava li spava – vidi mu se samo glava.
-Luko Paljetak
Volim te uvijek, i kad se budiš I kad na licu šminke nemaš I kad si ljuta, i kad se èudiš I kad bez mene na ples se spremaš Uvijek te volim, hoæu da znaš Volim te, ne znam kako da odolim U svakom sluèaju te volim.
-Luko Paljetak
Volim te kad si blijeda i sjetna I kada bore imaš na licu Volim te kad si divlja i sretna I kad u ruci držiš pticu Kad ništa neæeš da mi daš Volim te, ne znam kako da odolim U svakom sluèaju te volim...
-Luko Paljetak
Volim te uvijek, i kada sanjaš Kad ne pišeš mi, kad te nema Kada od mene stalno se sklanjaš Volim te kad si posve nijema Kad šutiš poput ribe baš Volim te, ne znam kako da odolim U svakom sluèaju te volim.
-Luko Paljetak
Volim te uvijek, èak i tada Kad ne volim te, kad si sama Kad veèer pada iznad grada Volim te kad se praviš dama Kad ne voliš me, kao sada U tome i jest život naš U svakom sluèaju te volim U svakom sluèaju te volim...
-Luko Paljetak
Ti po meni koraèaš i bereš mnoge slatke jagode zatim prste obližeš i sve življe i življe živiš, ja se naprotiv vraæam ocu, a zvijezde se po nebu ljuljaju kao glatke stražnjice jedrih èednih djevica u seocu zaista zabaèenom.
-Luko Paljetak
U mraku, dok se divlje životinje kroz stabla provlaèe, ja se vrlo siguran bavim svojim životom kao švercom i trgovinom robljem a ti se skidaš noæu i èekaš mjesec dvorog i hladiš svoje grlo rijeèima koje mene spominju jer ja hoæu da gol kroz šumu proðem prekriven crnim nercom.
-Luko Paljetak
I da te naðem negdje napokon kao mjesto na kojem je davno stajao grad i plamen gorio, jer krumpiri pod pepelom se vruæi još vide, a noæ leti i pada kao kamen na zemlju, kao hladna sjekira; ja te èesto zatièem kako krvlju sav krov na ovoj kuæi.
-Luko Paljetak
Polijevaš, zato ruke ja umaèem u tijesto i pravim kruh sa zvijezdom na kori, mnogo žuæi od sunca, s nijemim licem èovjeka koji živi u sebi, kao èovjek pod zemljom.
-Luko Paljetak
Dai si još do svanuæa naivna kao one noæi iza kina dal si još onako strastvena kao one noæi poslije nevremena.
-Luko Paljetak