Pođimo, Ciganko moja, crna ljubavi moja potamnjela je put tvoja i oči su tvoje crne noge su ti išarane i masna je kosa tvoja sva si crna, sva si divlja, o crna ljubavi moja.
-Janko Polic Kamov
Hoće li tko zaroniti kroz more mrtveži i razotkriti mahnite nekad gradove Hoće li tko pisati studije vrhu mene i elegije vrhu zalutale duše
-Janko Polic Kamov
Kratak je bio moj vijek i prerano je umrla duša rana je bila smrt ko prerane moje strasti iz mrtvoga groba struji krik i osudan je njegov zvuk on je ko očaj s osude i plamen otpora.
-Janko Polic Kamov
Silovat ću te bijela hartijo, nevina hartijo ogromna je strast moja i jedva ćeš je podnijeti izmičeš se bijesu mojem i blijeda si od prepasti cjelov na bljedoću tvoju – moji su cjelovi crni.
-Janko Polic Kamov
Osjećaji puni, jaki strastveni to je dno. Strast viđenja i upoznavanja – to je širina; osjetljivost tanašna, svestrana i slabašna to je visina. Dno je poezija, širina je znanost, visina je artizam. Poezija je instinktivna, bezobzirna i strastvena poezija je duboka i elementarna.
-Janko Polic Kamov
Dvadeset dana nisam pisao ništa. Kako da se skupim, kako da ugodim nerve za svoju pjesmu, kad ih nesređenost, nemir i uzbuđenost odvijava i navijava onako, kako ja ne ću danas najposlije dođoh do stola, tinte i osame. Morao bih čitati sve ono, što sam napisao, a rukopis me muči jednako za čitanja kao za pisanja. Najvolio bih sve razderati i početi s nova.
-Janko Polic Kamov
Unakazio se prevrat i perverzna su njegova djela grob je moj dom veliko grobište duša.
-Janko Polic Kamov
Kad tamo rukom po staklu svim svojim tresnuh bijesom promaših rukom curi krv i staklo živim mesom.
-Janko Polic Kamov
Počeo sam sa psovkom a završit ću s uzdahom tolerancije
-Janko Polic Kamov
Psovača tek sam pjesnik ja i zasad ništa više
-Janko Polic Kamov
Čitavi mi život preleti pred očima sasma drukčiji kao da od pjesnika postah pripovjedač.
-Janko Polic Kamov
Dirao joj se sisa, velikih, ispoljenih kao mjehuri, ali ne osjeti strasti. Ona mu se podavaše otimajući, uzbaciv glavu nahero. A Arsen je samo poljubi u kose i srdit na mlaki svoj cjelov iziđe napolje.
-Janko Polic Kamov
Sravnjivaše trup u one iskrivljena, neravna ramena, jedna lopatica ispoljena, druga utisnuta, sise ko u opatice, kukovi ko lopatice, u ove stisnuta, uobljena pleća, sise tek zamjetljive ko da si prevukao ruku pod baršunastim koricama nakvašene knjige
-Janko Polic Kamov
Ja sam na vidiku jednog drugog svjetovnog nazora, filozofije jedne koju bih mogao pisati u četrdesetim godinama zato bih ja morao mnogo još toga vidjeti, čuti i čitati.
-Janko Polic Kamov
Sve je brzina, momenat i nagon Moja je ćud opozicija logika nedisciplina filozofija prevrat.
-Janko Polic Kamov
Ulazeći u konvinkt postajem skeptičniji dobar katolik i dobar Hrvat stadu se isključivati i gurati, dok jedan ne izgura drugoga. A odilazeći nakon pet mjeseci iz konvikta, ja sam već uvjereni, nedvoumni, fanatični ateista. Ni danas mi taj prevrat nije jasan.
-Janko Polic Kamov
Laka ti noć, Mojsije ja idem zove me sunce.
-Janko Polic Kamov
Što si se prepala, sjetna dušo prolazne su sablasti mraza
-Janko Polic Kamov
Doći će mlađani bog i velik će biti njegov trijumf
-Janko Polic Kamov
Kitty je golubica i ona će vam pričati pohot orlova
-Janko Polic Kamov
Apsurd postaje pjesma moja i nema ludnice za mene
-Janko Polic Kamov
Zašto sam obrijao bradu to je pitanje velevažno i zanimljivo
-Janko Polic Kamov
Naša duša nije ekonomija i znanost ona je literatura, jer je vrlo elastična, slučajna, ekscentrična, originalna.
-Janko Polic Kamov
Mrtav je svijet, ljubavi moja, i crno je u dosadi njegovoj
-Janko Polic Kamov
Kad glupost vrijeđa ljudski stid i pljusko bih i lupo.
-Janko Polic Kamov
Vaš vrat koji je osjećao moje oči što su se topile na ugrijanom metalu Vaše puti
-Janko Polic Kamov
Ona ljubi svoga muža i štuje mene; ona zna da njezin muž ljubi nju i mene ona zna da ja ljubim njenoga muža i da štujem nju.
-Janko Polic Kamov
Ona zna da činimo nešto nedopušteno
-Janko Polic Kamov
Ako te žena prva poljubi, onda ne možeš ostati samo kod poljupca ako si kavalir.
-Janko Polic Kamov
Ovako stojimo zagrljeni mi se razumijemo majka je ljubila sestru ko mene, ja sam ljubio sestru kao majku.
-Janko Polic Kamov
Osamnaest se je godina šuljala jedna strašna misao kroz moju narav, zamisli i čuvstva.
-Janko Polic Kamov
Putovao sam mnogo, govorio malo čitao uvijek.
-Janko Polic Kamov
Vjera u moralno biće koje je nad ljudima ta je vjera jedno isto u vjerenika i anarhiste.
-Janko Polic Kamov
Ali u njega udarahu ljudi, udaraše krv i meso, udarahu životi miliona, udaraše cijelo čovječanstvo. I u ovakim osjećajima išao je ulicom osjećajući ono nešto nova, što je dolazilo iz daljine, duboke, crne, abisne. Jedan dan nosio je u sebi, a toliki mu oprečni i izmiješani osjećaji ispljuskaše dušu. Htio ih je srediti, ali ne dospije. Pomisli, da je to ludilo, što ga u slici nekake Erinije zove u smrt, a on se oteti ne može
-Janko Polic Kamov
Pijem da se opijem i ljubim da se naljubim. Ukratko volim sve ono što moj otac osuđuje.
-Janko Polic Kamov
O, živima u grobu O, onima što umru kasnije od svećeničkog počivaj u miru. Ovako. U lijesu. Otvori oči mrak. Dahne smrad. Gane se vlaga, daske, okovi. A onda, gledaj Ovamo Ovako Grizi Zubi su oštri i nokti oštri. Krv. A meso ko da nije tvoje. Ko da su tvoji prsti pandže pantere. Ovako. Krv. A glava udara. Kvrge. A mozak curi ko mlijeko.
-Janko Polic Kamov
Je l\' smrt gle, trula lišca i uvele, klonule sise.
-Janko Polic Kamov
Crna joj kosa pada preko čela kao gusta tekućina masti, pekmeza i likera. Usne tvrde i malene kao na mramornim boginjama grčkih kipara. Oči duge kao u bojadisanih kokota. Ruke meke i tople kao perje
-Janko Polic Kamov
Ona je žena moga prijatelja. Nije lijepa, ali je bila lijepa. Sad je omršavjela jabučice joj iskaču kao dvije suhe kruške i kad je zle volje, lice joj postane naglo asimetrično kao da joj je tkogod prilijepio žestoku ćušku usne su joj rastavljene, a kad ih stisne, rekao bi, boli je zub.
-Janko Polic Kamov
I opet je ona prebačena preko njegovog krila. On je priteže još više, još jače, još bliže. I ona ga grebucka sve ljuće. Ali on ne osjeća svoje boli, jer vjeruje u njenu. I onda svale se najedanput On ju je zbilja privukao. Padoše. I digao joj svite. Ali to bijaše prvi put – odostrag. On je se dotakao. Ali to bijaše prvi put šakom. On je svršio koitus ali ne skinu svojih hlača. Bijaše gotov: prvi puta zadovoljena strast s punim uživanjem, neprekinutim bludom i bez straha za dijete. Prvi blud individualizma.
-Janko Polic Kamov
U malenoj, ispratoj flašici poslao je Arsen nekoliko pljuvački na analizu svojemu liječniku. On je bio dobio plućni katar, izbacujući dnevno čitave tucete žutih i punih komada. Arsen ih prispodabljaše koralima i spužvama, tako bijahu izdjelani. A za boju govoraše, da je žuta kao kanarinac ili žganac. Nije on podavao osobite važnosti svemu tome i već se je bio smirio s mišlju, da je to kronični katar, koji neće ni proljetno sunce presušiti.
-Janko Polic Kamov
Zdravlje mogu ti reći ovo u Zagrebu u posljednje vrijeme nisam mogao ni na nogama stajati kad sam došao tek u Veneciju osjećao sam bol u nogama i koljenima ali danas ni traga svemu tomu jedem s apetitom, idem lagano, spavam dobro bez kašljanja, pljujem daleko manje negoli ovog ljeta
-Janko Polic Kamov
Tu me je majka pozvala da joj pomognem izvesti oca u zahod.On se je grčevito uhvatio za naša ramena pleća mu zgrbljena, koljena zgrčena stišće nas do krvi. Sav je u znoju, stenjanju i smradu. Donja mu se usnica trese i cijela se soba s njom trese. Podupire se o nas. Zadnjom nategom svog organizma za životom čini od nas stvar, nijemu materiju,štake.
-Janko Polic Kamov
Pokret u redovima talijanskih katolika, koji do nas dopire samo onda, kad mu službeni krugovi sjednu za vrat suspendovanjima a divinis ili crnim, ispriječenim, prijetećim kažiprstom, javlja se već od više godina s karakterima općenite krize klera i katolicizma
-Janko Polic Kamov
Ja ne bih nikada podnio da rođeni znanci gledaju na meni orgiju puti, krvi i kostiju, kako sam je ja gledao na Milutinu. Najvolio bih svršiti u bolnici negdje u tuđini.
-Janko Polic Kamov
Ja sam jedanput vjerovao u boga, molio sam javno, u crkvi skidao pred ikonama šešir, na ulici. Ali onda ono je u meni, vjera, počelo postajati nešto sasma posebno, oprečno onome oko mene.
-Janko Polic Kamov
truli sveče, dostojni proroče tiranskoga boga tvoj je bog sramotan ko knuto, postidan ko šibe vjernici su njegovi odurni ko cjelovi izbitog paščeta i pokloni birokrata
-Janko Polic Kamov
Ja sam bio među svim onim ljudima nešto posebna, iznimna svi su znali da ne pohađam crkve. Jedna uvažena seoska ličnost, prvi gazda u selu, gledao me nepovjerljivo od prvoga dana jedno radi naglaska, drugo radi izraza na izam,treće radi toga, što sam na njegovo pitanje Jesu li uvijek pune rimske crkve odgovorio Pune stranaca, kad nema mise.
-Janko Polic Kamov
Crkve me se dojmiše ko grobnice jedne umjetnosti, osjećaja i prošlosti.
-Janko Polic Kamov
Pogazio si, Hriste, ko zatupljeno pašče i leptire i krin o Eunusi o smrti iz uškopljenog oca već nikad, nikad sin
-Janko Polic Kamov
Dobar način da oprostimo onome koji se ljuti na nas zbog nepostojeće uvrede jest da ga zbiljski uvrijedimo.
-Janko Polic Kamov
Ako čovjek želi samo ostariti i ostati trajno zdravim nema korisnijeg kretanja niti boljeg izlaganja svježem zraku nego li je to prosjačenje.
-Janko Polic Kamov
U ljudska proturječja spada već i čovjekovo uvjerenje da ih ima.
-Janko Polic Kamov
Tko nosi svjetiljku posrne lakše od onoga koji ga slijedi.
-Janko Polic Kamov
U trenutku smrti nema više pretjerivanja, jer je smrt krajnja pretjeranost.
-Janko Polic Kamov
Lakše se žrtvovati za ljude nego ih voljeti.
-Janko Polic Kamov
Veliki duhovi najprije počnu sami sebe prezirati.
-Janko Polic Kamov
U živoj puti živa misao i cjelo na sve s kraj groba
-Janko Polic Kamov
Budući moj život ne posluži dovoljno znanosti, to joj ostavljam svoje tijelo i dajem joj svoju smrt i hulja tko nadamnom pozove svećenika, pribije križ i donese vijenac.
-Janko Polic Kamov
Pero je moje truba i vasiona je jeka njegova
-Janko Polic Kamov
Pobožan je narod i uvinuti su u njega repovi
-Janko Polic Kamov
Papir će da priča potomcima grijehe moje i ime će moje biti kletva.
-Janko Polic Kamov
Hoće li naći kosti naše i pročitati posljednji stih
-Janko Polic Kamov
Crn je život u obziru, gdje se lažno slažu misli, u zakonskom jednom braku po receptu iz biblije
-Janko Polic Kamov
Mi nismo nikad rekli da život znači glupost i živjet nije vrijedno.
-Janko Polic Kamov
Najposlije postajem onakim, kakim se jedanput idealizovah u mašti, u praksi. Smisao moga života, svađa se na ovo izgustirati i izuživati ili nauživati život znači za pseto izjebati se i prejesti, za kicoša, birokratu i prokurvati se i spolno i moralno i umno, za ljude slijediti pseto i kicoše za mene pak znači izgustirati ga u njegovoj najvišoj manifestaciji znanju
-Janko Polic Kamov
Naša je ljubav tamna ko šuma i krvava ko božanstvo.
-Janko Polic Kamov
O ljubim te, grešni svijete, jer su divni tvoji grijesi
-Janko Polic Kamov
Gutam misli i zagušit će me stid.
-Janko Polic Kamov
Ne čitajte djela moja i sažgite hartiju.
-Janko Polic Kamov
Crni su cjelovi moji, a rumena je u njima krv.
-Janko Polic Kamov