Zemlja je moja lijepa kao cvijet,kao ptica bijela.Molim vas,pustite Zemlju moju neka diše,neka cvjeta.
-Janja Mikulic
Zemlja je moja kao ptica u letu,ne lomite joj krila,molim.Ne šaljite me daleko umrijet ću od tuge...
-Janja Mikulic
Zemlja je moja ranjena i tužna,gazi je tuđin,hoće ju slomiti.Zemlja je moja slobodna ptica u duši mojoj,ovdje daleko...
-Janja Mikulic
Ne znaš ti što je tuđi krov,zidovi,pod i ležaj tvrdi,vrata tuđa i žlica.Pitaš za nož i vilicu gdje su.Ah,baš si smiješan,što mi to treba?Ja imam samo svoje:usta,ruke,sol i krumpira malo skuhanog na tuđoj vodi...
-Janja Mikulic
Pokloni mi danas:bogatu,plemenitu dušu,topla njedra i vjetrovite oči...da znam praštati.
-Janja Mikulic
Daruj mi,Bosno moja,radost svojih proplanaka,čistoću izvora,dubinu rijeka i snagu planina.
-Janja Mikulic
Pokloni mi svoje zore,svitanja,sutone,svoje kiše i oblake,svoje duge,patnje,nadanja,sve mi pokloni Bosno moja,patnice gorda!
-Janja Mikulic
I kamenu je lakše kad nije sam,kada se kamen na kamen osloni,kada kamen kamen zagrije.
-Janja Mikulic
Lijepo je kamenu kada se dodiruje,i kada ga kiša opere.Tada je on topliji od čovjeka...
-Janja Mikulic
I tamo daleko na putu djetinjstva,tamo davno,od postanka planina naših grle se dva kamena,gore lijevo od Vrbasa...
-Janja Mikulic
Jedan je galeb jutros ranjen bio,svoju ranu u more krio.Plakao e galeb u jutarnje sate,gledajući njega mislila sam na Te.Jedan je galeb u zoru cvilio i plakao.O ljudi,što smo zli,pa dokle tako!
-Janja Mikulic
Svi smo mi nesretno sretni,mi mali priprosti ljudi,mi bezimeni,što svaki dan jedemo malo da bismo sutra imali bar nešto...
-Janja Mikulic
Pozdravi sve u Planini mojoj:sljepiće,zmije,guštere i ptice.Zagrli,Bože,stablo u zoru,poljubi ga i reci:samo ti rasti,oni će doći...
-Janja Mikulic
Oče naš,koji jesi na Nebesima,prošeći malo Zemljom svojom.Daj da se posveti Ime Tvoje u životu i djelima našim.
-Janja Mikulic
Umiranje nije ni lijepo ni lako.Ono je bolno,tužno,osobito ako smrt urani,ako dođe prije osmijeha,prije plača,prije djetinjstva,ako urani,prije života,prije rođenja...
-Janja Mikulic
Mnogo je laži u grču svome opet smo sami,a znaš,ljepše je kad smo skupa.Bacimo maske,uzmimo baklje i spalimo sve,što nas razdvaja!
-Janja Mikulic
Kad si sam i kada misliš da te nitko ne razumije,da nitko te ne čeka.Sjeti se:On je izvor,ti si rijeka,a Ušće te čeka...
-Janja Mikulic
Spusti se polako u dušu svoju,tiho u suton,kad zaspe sunce,a grad pod gorom zagrli noć.Spusti se polako,a da se ne povrijediš.Sjedni i bez maske poledaj lice svoje.Pogledaj oči,one su prozori duše tvoje.Upitaj sebe i Njega.Tko sam ja i kamo idem?
-Janja Mikulic
Obriši prašinu,ako je pala,zalij svaku plemenitost,a ima toga,iščupaj korov,boljet će ali neka,sve će to proći...
-Janja Mikulic
Upali svijeću,prozor otvori,neka se svijeća nikad ne ugasi.Vani je noć,neka ti svijetli,i drugima osvijetli stazu...
-Janja Mikulic
U svanuće kad se probudi grad i sunce,sa osmijehom kreni.Ti možeš biti kvas,sol zemlje.Ti možeš biti grad na gori ako se tvoja svijeća vjere i nade nikada ne ugasi...
-Janja Mikulic
Otvori prozore duše svoje da proljeće sa suncem uđe.Otvori,bez straha,neka se prozrači,zalista,propupa,zamiriše,zaživi...
-Janja Mikulic
Ako mi dođeš kada sam tužna,tuga će moja blaža biti...Ako mi dođeš kada sam sretna,moja sreća biti će beskrajna!
-Janja Mikulic
Neka vam slomljeno klasje priča o gorčini mojoj,neka vam cvrčak otpjeva moju bol,ili planine naše,meni je svejedno.Ako pričala budem,ali ne znam komu,svojom ću tugom raniti nebo,o sirotinja moja,jade moj jadni,draži si mi ipak no nepravdom stečeno blago...Ja nemam ništa osim mirnih snova...
-Janja Mikulic
Reci mi,Bože,jesam li kamen ili sam plamen.Jesam li suza ili sam rijeka ili sam možda oaza neka?Jesam li blato,trn ili ruža što miris pruža?Jesam li,Bože,stablo suho,jesam li biće ili sam drvo?Reci mi,Bože,kuda ću poći?Ovdje su tamne i duge noći.Jesam li suza,ponor ili rijeka?Ne,ja sam biće koje Te čeka...
-Janja Mikulic
Ako se spusti tuga,dušu mi nagrize,ako ne bude nikoga blizu,dođi,Gospodine,da se naslonim bar na tren,da se odmorim od života malo.
-Janja Mikulic
Na raskrižju svakom misao mi dođe:koliko puta Gospode,koliko i dokle ići ću sama?Zar nisi rekao da si Ti Put,pođi Ti sa mnom,jer umorna ja sam,a život je oštar,život je krut...
-Janja Mikulic
U meni su svi slapovi,sve kiše od postanka,gromovi i munje.Sve se to pretočilo u mene,rasplakalo,rastužilo,skamenilo i samo želim da mi oči zgasnu...
-Janja Mikulic
Ti si ruka ispružena za one koji posrću.Ti si oslonac slabima.Ti si hladna vodaa koja osvježava,umorne i slabe.Tvoje riječi su kruh i sol.Ti si luč što svijetli upaljena Njegovom vatrom,Njegovom ljubavlju,davno i daleko...
-Janja Mikulic
Povedi me tamo gdje suza nema.Povedi me iz moje osrednjosti.Povedi me u svijet nade,ljubavi i mira.Povedi me Bože u ljepše i bolje sutra.
-Janja Mikulic