Šta sam ja... bez domovine? Čovjek bez domovine je mrtav čovjek. Tek sad znam šta je zavičaj. Šta znači biti pored domovine, a ne moći se u nju vratiti? Sad mi je jasna misao na progonstvo osuđivanih rimskih pisaca koji su pisali i govorili da je progonstvo iz domovine najteža kazna živu čovjeku. Jer... šta je čovjek bez domovine... i bez jezika svoje domovine? Ovo što i ja... Mrtav čovjek kojem je ostao samo taj dio svijesti kojim jedino tu istinu može izreći.
-Ibrhim Kajan
Kod žena vam je to tako; kad ženu ništa ne boli, onda će reći da je boli glava.
-Ibrhim Kajan
Što nije izgovoreno, nije ni postojalo. A što je rukom zapisano - može lahko oružjem postati protiv glave samoga zapisivača... Crnu stranu svijeta, zasigurno, ne treba dodatno crniti.
-Ibrhim Kajan
Mir, žuđeni mir samo njega nedostaje ljudima. Ako je u srcu gorčina, čovjek se ne može ćutjeti mirnim.
-Ibrhim Kajan
Od krvi je interes jači.
-Ibrhim Kajan
Govorio sam: Bit ću tvoj vid i tvoj sluh Ali ti postade moje sljepilo i moja gluhost Govorio sam: Budi Kraljica moga srca! Ali ti postade kraljica zemlje u kojoj ću zakopati svoje srce
-Ibrhim Kajan
Muškarci tako razmišljaju: \'Imamo pravo na svaku ženu.\' Živim i znam da je tako. Kad bi za to ubijali muškarce u Bosni, ni jedan ne bi ostao.
-Ibrhim Kajan