Legao Joca sinoæ u krevet. Probudio se jutros u devet.
-Dragan Lukic
Zijevnuo dvaput toga jutra, pa reko: - Neka ustaæu sutra.
-Dragan Lukic
Ne svlaèe se ptice, u rijeci ribice, u umi lisice, na livadi cvjetiæi, u kuæi puiæi, na grani vrapèiæi, ni medvjedi, medojedi.
-Dragan Lukic
Ni ovce u toru, ni koljke u moru, ni abe u bari, ni noæni èuvari - zato Joca da se svlaèi, spavaæicu da oblaèi.
-Dragan Lukic
ta to radi pripijena za dno mora, koljka plava? - Spava.
-Dragan Lukic
ta jeevi morski rade kad ih gleda neko dijete? - Prijete.
-Dragan Lukic
ta ribice male rade kad ribari bace mree? - Bjee.
-Dragan Lukic
A kad ja sa stijene skoèim ta to kae more plavo? - Bravo.
-Dragan Lukic
Jedna je ena u tramvaju digla raju.
-Dragan Lukic
Èurkala je ljude i vikala: - Uf! Kakav je to red kad tu sjedi djeda i jo ne znam koji, a ne sinèiæ moj.
-Dragan Lukic
A sinèiæ je molio kao eljan bio: Mama, ja bih sjeo, Mama, ja bih sjeo.
-Dragan Lukic
Ustao je djed da ne kvari red. Sinèiæ reko: - Of i sjeo ko grof.
-Dragan Lukic
Ima kod nas jedna baka sa tri mala imenjaka. Ona ima maèka uæu, psa uæu i unuka uæu. Svakog jutra baka ove imenjake na rad zove. Maèak misli: psa zove. Pas misli: dete zove.
-Dragan Lukic
Unuk misli: maèka zove... Kad na ruèak zove baka sva tri èuju imenjaka. Maèak kae: mene zove! Pas kae: mene zove! Unuk kae: mene zove! Ko da su im zeèji kraæi zaèas stignu imenjaci.
-Dragan Lukic
Neka se probude djeca. Tumaèimo san: Ko je sanjao zeca trèat æe cijeli dan. Tko je sanjao mrava imaæe posla dosta .
-Dragan Lukic
Tko je sanjao rijeku preæi æe preko mosta. Ko je sanjao dimnjak naæi æe dva dinara. Ko je sanjao loptu geometriju odgovara.
-Dragan Lukic
Tko nije imao snova ne treba nita da pita i danas pjesmu ovu ne mora da proèita.
-Dragan Lukic
Zazvoni telefon, tata viknu:To je on! Prijatelj me trai Mama viknu:To je on! To me krojac trai Baba viknu:To je on! To me deda trai I ja viknuh:To je on! To me drugar trai.
-Dragan Lukic
Uze tata telefon, a iz njega viknu on: Izvinite me, mili moj, pogrean je broj.
-Dragan Lukic
Od kuæe do kole, od kole do kuæe uvek se poneto apuæe, apuæe.
-Dragan Lukic
Tiho, tie, tiho, tie, Tiho - ko padanje kie
-Dragan Lukic
apuæu se pisma i apuæu tajne, apuæu se zakletve velike i trajne.
-Dragan Lukic
Svakoga dana kad s posla doðe moj tata meni kosu èupne, moj tata mene akom lupne i kae Jak si kao gvoðe.
-Dragan Lukic
Svakoga dana kad pere ruke on nasapuni sestri lice, i prska vodom kanarince, i s naom maèkom igra murke.
-Dragan Lukic
Svakoga dana kad za stol sjedne moj tata brata za nosiæ dirne, moj tata bratu na uvo svirne i vadi neke bombone medne.
-Dragan Lukic
A poslije ruèka, svakoga dana, kapetan tata i mi mornari uzmemo samo najprijeèe stvari, sjednemo urno na kauè stari i isplovimo iz naeg stana.
-Dragan Lukic
Molim vas, recite otac ta je. Da li je otac tata ili - sudac za prekraje?
-Dragan Lukic
Mene otac stalno ispituje i eli ovo i ono da èuje. I kad sam u kolu pola i kad sam iz kole dola, i zato je ovo ovako i zato je ono onako, i zato je ovo ovde - zato ono nije ondje, i kako sam smjela ovo i kako sam smjela ono, i znam li ja da sam veæ velika i znam li ja da nisam vie mala, znam li ja ta je karakter tvrði od èelika i znam li ja poto je nala?
-Dragan Lukic
I zato nisam mislila i kako nisam pazila, i ta sam opet zgazila i kako, kako i zato, zato i smijem li, i smijem li, i znam li, i znam li? Pa zato pitam otac ta je. Da li je otac tata ili - sudac za prekraje?
-Dragan Lukic
Ovaj èas, ovaj èas jedan pas, na uzici od svile, sa noktima od lila, s manicom od tila prolazi kraj nas.
-Dragan Lukic
Jedna ena stara sa njim razgovara: Fifi, gledaj pravo, Fifi, digni rep. Fifi, pazi drvo. Fifi, nisi slijep. Fifi, manu pazi. Fifi, lijepo gazi. Fifi, to ne njui. Fifi, gore ui. Fifi, ti zna ko si. Fifi, ne prkosi. Fifi, jezik nie. Fifi, hodi blie. Fifi, ne skakuæi. Fifi, sad æe kuæi!
-Dragan Lukic
Tako Fifi ivi na uzici od svile, sa noktima lila, sa manom od tila, Tako ena stara, sa njim razgovara. Tako ovaj èas proðoe kraj nas.
-Dragan Lukic
O, uèitelju, vrati mi klikere. Tri kamenca od kamena iz plamena lavine.
-Dragan Lukic
S ramena mermer-planine, trideset dana glaèana od tri majstora Braèana i tri staklenca obla.
-Dragan Lukic
Kao tri biserna zrna, Ko oèi srna. I tri siva olovca, iz depa tvoga osnovca, od tri majstora livena, u vodi srebrnoj mivena.
-Dragan Lukic
Kad tri kamenca skakuæu, kad tri staklenca apuæu, kad tri zvona zazvone, sve na svijetu potone.
-Dragan Lukic
O, uèitelju, vrati mi klikere. U svakome po jedan djeèak ivi i nisu oni krivi to danas ne znam.
-Dragan Lukic
I smijeha. smijeha, i smijeha djeci! Smijean oblak nebom nek plovi, uèitelj nek prièa smijene prièe, smijeni neka su brci u èièe, i nek su smeni deèji snovi. I smijeha. smijeha, i smijeha djeci! Vesela pijesma neku dijecu budi, i nek se veselo u krevet ode, veselo samo ko ubor vode, pa æe porasti veseli ljudi. Pa zato, smijeha, i smijeha deci!
-Dragan Lukic
alji, tata, telegram - ja na potu da ga dam. Sad na poti kod potara nitko vrata ne otvara, niti stoje brave, alke, nit ih dre kvake, arke, niti pie: Guraj, Vuci. Nit ta kripi nit ta strue. Sad na poti kod potara ko vrteka sa vaara vrata krue. alji, tata, telegram ja na potu da ga dam. Kad ga dam, da se provozam.
-Dragan Lukic
Automobili po gradu lete kao da jure jedni druge, kao da se igraju uge. A onaj, parkirani kraj trotoara, iskoèio je iz igre pa se odmara. Igra traje danju i noæu i godinama je duga, ali se ne zna ko koga juri i niko ne zna ko je ug. Saobraæajci kau: To je dobro, a oferi: To je prava sreæa, jer ako automobil automobil ouga to bi bila saobraæajna nesreæa.
-Dragan Lukic
Benzinske stanice su pivnice za automobilski svijet. Tu svraæa mercedes, evrolet i zastava, jugoslavenske marka. Svako popije bokal dva kao arac Kraljeviæa Marka. Ove gostionice nemaju stolove ni stolice, niti kelneri nose bluze bijele boje. Automobili su sami stolovi i stolice koje idu i koje stoje. Kada kod benzinske stanice, velike automobilske kavane, deset automobila stane jedan drugom iza leða, kad se deset automobila poreda u jednu liniju, to lièi na karavan slonova koji surlama piju benzin, ulje i naftu. Benzinske stanice su pivnice za automobilski svijet. Kad oedne, svrate mercedes i evrolet. Tu se fiæa tetura od piæa.
-Dragan Lukic
kole nisu hoteli i po sobama uèitelji ne reðaju krevete, pa zato onda u kolskoj klupi zaspi poneko dijete? kolske uèionice nisu fudbalska igralita na kojima uèitelj u pitaljku svira, pa zato se onda u uèionicama za vrijeme odmora spuva utira? Ex, zato, zato, zar se na svako zato mudro odgovoriti mora? Ovoga puta, izvinite, ostaviæemo vas bez odgovora.
-Dragan Lukic
PST PSSSSSSSSST STAVITE NA USTA PRST I KAITE: KATANAC LANAC, IZLETI VRABAC, TAJ JE ZELENI ABAC. PST PSSSSSSSSST PJEVA SE PJESMA NAJTIA, MEKA KO LETNJA KIA KO LET LEPTIROVIH KRILA KO APAT SVILA PST PST PRST NA USNU PJEVA SE NAJTIA PJESMA JEDVA ÈUJNO DISANJE BEBE U SNU.
-Dragan Lukic
Moj pas zna ta je to kilometar. Toliko iznosi njegova etnja svakoga dana. Moj pas zna ta je to vjetar. To je ono to die prainu oko njegovog stana. Moj pas zna ta je to stolica. To je ono to lièi na njega, ali ne laje. Moj pas zna polica ta je. To je ono na ta se maèak popne kad se on propne.
-Dragan Lukic
kole su velike mirne ovce koje okaèe veliko zvonce pa zvone, zvone i djecu gone u ute male avione. kole su velike i dobre mame, stotinu djece njeguju same, napamet znaju svu svoju djecu, i bajke prièaju o mjesecu. kole su veliki èudni dvorci koje osvoje hrabri osnovci svakog septembra puèanom paljbom i olovkama dugaèkom sabljom. Svakog septembra kad jesen stupi po dva su borca u kolskoj klupi.
-Dragan Lukic