Govori tiho. Ptice noćas blizu nas pjevaju i meni je žao da čuju kako u glasu nečijem ima suza.
-Desanka Maksimovic
Mojoj misli na tebe nježnoj i smjernoj ne znam uzroka, ni časa začetka, ona je kao zaručnički prsten na ruci vjernoj kružna: nema ni kraja ni početka.
-Desanka Maksimovic
U mom srcu svemoćna je ova misao, ona zbilje pretvara u čarolije.
-Desanka Maksimovic
Svemu što biva daje draž i smisao, zbog nje moj osmjeh sine, suza se prolije.
-Desanka Maksimovic
Zbog nje moje oči bivaju ljepšim, snovi boljima.
-Desanka Maksimovic
Na moj život blago pada odsjaj njen kao po umornim putima i poljima mirisna večernja san.
-Desanka Maksimovic
Da mi je da ne umrem u tuđini Lijepe su sve bukove u zemlji česte, livada svaka lijepa je mlada, i sve rijeke nepoznate,
-Desanka Maksimovic
Svi vrhovi što se suncem zlate, sve i gde nije i gde jeste pogled i noga mi stupila kada.
-Desanka Maksimovic
Ali kut zemlje na kom smo žito želi i sa koga smo cijedili vina, zemlja koju smo pili i jeli, čija na ognju palili drveta, gdje smo sahranili oca i sina, kao da je sva grob pradjedovska, krvavo nam je bliska i sveta.
-Desanka Maksimovic
U tu bih zemlju htio da legnem, u taj kraj gdje biljka svaka, gdje bubica svaka bolno me dira.
-Desanka Maksimovic
Kao žbun što na bratovom grobu cvjeta, kao mrav što njime mili, Zemlja sa koje smo jeli i pili, koja nam je kao srce rođeno jasna i tajanstvenija od Svemira, htio bih da mi grobom bude.
-Desanka Maksimovic
Ne mjerim više vrijeme na sate, ni po sunčevom vrelom hodu; dan mi je kad njegove se oči vrate, a noć kad ponovo od mene odu.
-Desanka Maksimovic
Ne mjerim sreću smijehom, ni time da li je čežnja moja od njegove jača, sreća je meni kad bolno šutim s njime, i kad nam srca biju ritmom plača.
-Desanka Maksimovic
Nije mi žao što će života vode odnijeti i kaplju moga življenja; sad neka mladost i sve neka ode; on je stao kraj mene pun divljenja.
-Desanka Maksimovic
O, ma ko da si, ostani noćas kraj moga skuta, nikuda ne polazi.
-Desanka Maksimovic
Za onim čega nema duša mi gori i luta, i gori, jer sve prolazi.
-Desanka Maksimovic
I čini mi se, negdje ljudi sad prolaznost imaju na umu, pa će doći noćas na nas brijeg da spokojno svega se odreknu.
-Desanka Maksimovic
Vječno njihaju jasike na putu dušu nemirnu.
-Desanka Maksimovic
Šute blago plaveti neba i teku.
-Desanka Maksimovic
Noćas me samo pogladi nježno i blago po kosama i kaži mi riječ što grije.
-Desanka Maksimovic
Srce je moje pusto, dušu mi mori osama, i boli, jer prazno sve je.
-Desanka Maksimovic
I čini mi se, negdje u blizini rođeno srce da nekome smeta, pa će doći noćas na naš brijeg da se nasmije svemu što biva.
-Desanka Maksimovic
Oblak u suton iznad šume sljeta i vrh livada brodi.
-Desanka Maksimovic
Putuju jutrom magle ponad njiva.
-Desanka Maksimovic
Ako nismo zajedno po aprilskoj gazili travi sačekaćemo zajedno prve mirise snijega.
-Desanka Maksimovic
Ja volim više zime ,čistoću mirnu od bolesnoga dana proljećnoga kad ruke bez strasti ne mogu da se dirnu.
-Desanka Maksimovic
Živijećemo zajedno svečane dane kad duša počinje tiho da sazrijeva, i bivaju pune ploda njene grane, i o vječnosti već kradom sniva.
-Desanka Maksimovic
Bolje bi bilo u tome prostranstvu bez ijedne žive duše da ni riječi nismo izrekli, da se na bele ljuljaške nismo peli, da smo sa grlicama sniježnim čutke seli za razboje.
-Desanka Maksimovic
Bolje bi bilo da nismo budili snijeg iz sna djetinjeg, da nismo srebrne jelenske rogove šumom lomili.
-Desanka Maksimovic
Bolje bi bilo da smo sa potokom uz ledeni nakovanj stali.
-Desanka Maksimovic
O kad bih mogla samo jednom ja nekuda iza bregova pobjeći od sebe.
-Desanka Maksimovic
Sasvim sama i vedra projurila bih kroz šume, razgrnula livadi njedra.
-Desanka Maksimovic
U život bih se zagnjurila, svakom bih ruku pružala. Sa strašću bih se požurila.
-Desanka Maksimovic
Da vidim u životu kako je, duša nečija ako je za radost stvorena.
-Desanka Maksimovic
Jer od rođenja sa mnom, ma kud se makla, idem ja vječno umorna.
-Desanka Maksimovic
A meni se uvijek dopadalo: kad su ptice kroz noć letjele, kad je lišće tiho opadalo;
-Desanka Maksimovic
Kad su sjenke u san sljetale, kad me ljudi nisu voljeli, kad su stvari duši smetale.
-Desanka Maksimovic
Oduvijek je jedna ja slutila kobi, suze i bolove, i radosti moje sve pomutila.
-Desanka Maksimovic
Oduvijek me slatko zlostavljala: ni u šumi, ni u ljubavi, ni u radu ni časka me nije ostavljala.
-Desanka Maksimovic
Znam teško ti pada, okolo ljudi ginu, a ja kao besposleni monarh u zvjezdanu gledam visinu.
-Desanka Maksimovic
Gledam kako se dižu večernji lukovi i svodovi, i zvjezde mi bivaju bliske kao seljaku jesenji plodovi.
-Desanka Maksimovic
Gledanje u njih me liječi kao zavičajno lipovo saće, i mami više nego putnika vatre domaće.
-Desanka Maksimovic
I noćas samo da iskapi pila zaborav za njih svježi, zahvatila sam ga šakom s izvora kome pjesak zvjezdani na dnu leži.
-Desanka Maksimovic
Ali ne boj se, jutros sam oči spustila na zemlju bodra.
-Desanka Maksimovic
Kada ustreba snage, znam, nada mnom zvjezde su i nebesa modra.
-Desanka Maksimovic
Svaka tvoja riječ, u meni je do pjesme porasla svaka tvoja riječ.
-Desanka Maksimovic
Svaki tvoj dodir, u meni je do zagrljaja porastao svaki tvoj dodir.
-Desanka Maksimovic
Naš slučajni susret, u meni je do života porastao, naš slučajni susret.
-Desanka Maksimovic
Sve što mi se zbog tebe dogodilo, kao očarano živi u meni, i čini se, neće proći.
-Desanka Maksimovic
I voljela bih da te tek sada volim prvi put.
-Desanka Maksimovic
Voljela bih da ne vjerujem da će mi srce za tobom proći kada budeš jednom otišao.
-Desanka Maksimovic
Plašim se kad pomislim da će doći posljednja nedjelja našega drugovanja.
-Desanka Maksimovic