Uhvatio sam je oko struka i privukao da bolje čujem… Nekako je zadrhtala. Tada sam prvi put shvatio da ispred mene nije santa leda već jedna odlična glumica koja nije mogla protiv sebe uvijek.
-Biljana Djokovic
Uvijek ćeš se vraćati na mjesto gdje si bio sretan.
-Biljana Djokovic
Ko si ti, zašto se ja ovako smješim i zašto je vrijeme stalo?
-Biljana Djokovic
Voljela bih da te jednom napijem. Ne bih te odvukla do kreveta, ne bih te ljubila… Pitala bi te tad svašta, jer pijane usne ne lažu..
-Biljana Djokovic
Neiskrenost čista,svuda je u nama,spremni smo na bitku,a ne na praštanja...
-Biljana Djokovic
Od gordosti silne,ne vidiješmo druge,al\' sudišmo svima.Ne dašmo da sude.
-Biljana Djokovic
Pomirenjem uma,pomirit ćeš sebe,sa osudom snažnom,te progonske mjere,Ali život jeste,ubjeđenje uma,Sa namjerom istom,ubjeđenjem sebe...
-Biljana Djokovic
Ko može izmjeriti bol,Ovu što klija u meni,dubinu podloge bola,kol\'ki su korijeni njeni ?
-Biljana Djokovic
Ko može pronaći zasad,taj zasad prvoga bola,kada je posijna dušom,kad nikla je tuga moja?
-Biljana Djokovic
Zgaziše me tuđi zgaziše i naši.Od koga da strepim a kog da se plašim.
-Biljana Djokovic
Teško je živjeti život, kad nemaš u njemu sreće, Teško je voljeti nekog, ako on tebe neće. Teško je čekati zore, noćima da ti svanu, Teško je kad ti dan svane, a vidiš samo tamu.
-Biljana Djokovic
Teško je nemati sreće, ako na nju računaš, Teško je kad nemaš ljubav, iako srce imas, Teško je kad zime traju, a Sunca nema da grije, A ljeto kad ti dođe, snijeg ti i dalje vije.
-Biljana Djokovic
Teško je imati mladost, kad krv ti kroz vene teče, A mjesto zore i Sunca, vječno ti sviće veče. Sto cvijeće koje cvjeta, bez sunca umire, vene, Sto život stoji u mjestu, i nema kome da krene.
-Biljana Djokovic
Teško je ljubav mu biti, kada on tvoja nije, Kad imaš dusu i srce, a Bog ih od njega krije, Kad želiš zagrljaj nježni, i drhtaj svoga tijela, Kad želiš da mu se predaš, da budeš njegova cijela.
-Biljana Djokovic
Proći će i ova noć..., ko i sve noći druge. Nestat će i ovaj mrak, ostat će samo tuge.
-Biljana Djokovic
Ostat će vječne tuge, kao i nasa htjenja, Ostat će i naše nade, nad srcem, čemerna bdjenja
-Biljana Djokovic
Ostat će život pusti, pretužno srce naše, Ostat će čemer i pelin, prepune žuči čaše.
-Biljana Djokovic
Uvila sam svoje srce već odavno ja u crno, ovo jadno, izmučeno, i žalosti crne puno.
-Biljana Djokovic
Pa spomenik nadzidala sa urezom svoga bola, potpisala - U žalosti, jer ne mogu biti Tvoja.
-Biljana Djokovic
Zato žal nek vječni bude! Nek uzvišen barjak vije, neka svijetom tuga vlada, kad drukčije bilo nije.
-Biljana Djokovic
Ja moram sjeme duše, Otrovnom bolu dati, Jer nikad tijelo moje, Za bolje neće znati. Bolje da imam sebe, Sopstvene jade svoje, Nek budem rasadnik bola, Otrovne duše svoje.
-Biljana Djokovic
Bol moje duše i tijela, ti nikada nećeš znati, Ni jecaj moga srca, koje za tobom pati. Nećeš znati za čemer, koji nosim sa sobom, Ni dio mog života, koji umire za tobom.
-Biljana Djokovic
Nikada nećeš znati, koliko noćima plačem, Da sam sretna i svoja, jedino ti to znat ćeš. Ali nećeš znati ništa, sto će ti otkriti žalost, Tu moju čemernu žalost, koju mi pokopa mladost.
-Biljana Djokovic
Jedino ti ćeš znati, da tamo negdje postojim, Da imam svoju ljubav, i da ga puno volim. Laži ću svoje skriti, potpuno svjesna grijeha, Voljet ću samo zbog tebe, u laži drugog čovjeka.
-Biljana Djokovic
A ti ćes živjeti svoje, ići ćeš putem sreće, A mene putevi tvoji, nikada voditi neće. Voljet ću uvijek tebe, a živjeti život sa drugim, Potpuno svjesna života, vremena koje gubim.
-Biljana Djokovic
Ali ipak jedno ćeš znati, da ja stvarno postojim, Da imam dušu i srce, i da umijem da volim. Da umijem sretna da budem, iako druge lažem, Vjerovat ćeš u laži moje, vjerovat ćeš u sve što kažem.
-Biljana Djokovic
Slušat ćeš tuđe riječi, u priči da sam sretna, Ali nećeš saznati nikad, da mi je tuga vječna. Mislit ćeš da cvjeta cvijeće, u bašti mog života, Ali nećeš saznati nikad, za žalost mog života.
-Biljana Djokovic
Razlog nije važan već zakletva njihova -anđelima ljudskim da polome krila.
-Biljana Djokovic
Otplačujem život kroz mjesečne plate -svakodnevno rastu kamate i rate, a dugovi s njima postaju još veći. Džaba tol\'ko toga ja dadoh u vreći!
-Biljana Djokovic
Ko može lijek mi dati, Da skloni to bola sjeme, Da sprži duboki korijen, S lijekom da spase mene.
-Biljana Djokovic
Jer mi je duša meka, Da sjeme novo klija, To sjeme novog bola, Duši mi iznova prija. I kraja nema tome, Otrovnom bolu mome, Otrov mi svuda po tijelu, Otrovi sijani mnome.
-Biljana Djokovic
Ja moram sjeme duše, Otrovnom bolu dati, Jer nikad tijelo moje, Za bolje neće znati. Bolje da imam sebe, Sopstvene jade svoje, Nek budem rasadnik bola, Otrovne duše svoje.
-Biljana Djokovic
Zato što bol me boli, ja nemam više volje, Nek drugi raduju tebe, možda je tako bolje.
-Biljana Djokovic
Ostat će sve u nama, sjećanje na ove noći, želim noćas da saznaš, neću ti nikad doći.
-Biljana Djokovic
Teško je život biti, i ti u njemu zrno, Kad mjesto bijele boje, ti nosiš samo crno. Teško je ove noći, pisati stihove ove, Teško je kad život tvoj se, nesrećom noćas zove.
-Biljana Djokovic
Nikad nisam prestala da te volim, čak ni na sekund, čak ni kad sam te mrzila...
-Biljana Djokovic