Ono more – to je svijet opasni; Onaj brodiæ – to je žitje moje; One zvijezde blage, èudotvorne – To su, dušo, meni oèi tvoje!
-Petar Preradovic
Zabludila morska ptica U daljine kopne zemlje I susrela kosovicu, Gdje u gaju slatko pjeva.
-Petar Preradovic
Kako možeš pjevat tužna U pustinji ovoj suhoj, Gdje ni kapi vode ne ima?
-Petar Preradovic
Pjevahu i moji stari U istome ovom gaju.
-Petar Preradovic
Domovina kakva bila, Roðenom je sinku mila.
-Petar Preradovic
Tebe, dušo, rad bi proslaviti Kojom pjesmom slabog pera moga, Spomenu ti rad bi ostaviti, Da još živiš poslije žitja tvoga.
-Petar Preradovic
Ali tužan ja nisam Petrarka, Nit' se nadat mogu onoj slavi, Koja dignu na vrh sunca žarka Neumrlost njegove ljubavi.
-Petar Preradovic
Ništa zato, ako i smrtno zvono Glas jedini moje bude slave, Ako u grob sve se sniži ono, Što se diglo u misli gizdave.
-Petar Preradovic
Ti umrijeti i tako neæeš sa mnom; Tvoje ime s mojim prestat ne smije; Jer ko sada u životu tamnom Iz mog srca tebi nièu pjesme,
-Petar Preradovic
Tako iz istog nicat æe korijena, Na mom grobu tebi slièno cvijeæe, I cvjetat æe tvoja uspomena Dok god cvjetat bude pramaljeæe.
-Petar Preradovic
Mnogo putih veæ sam promišljao, Ne bi li se sjetio na danak, Kad iz moje slobode sam pao, Duh savezo u ljubovni sanak.
-Petar Preradovic
Kad najprvo gipka mi misao Ovila se uz tvoj život tanak.
-Petar Preradovic
Kao bršljan, koji se sastao S jednim stablom vjeèni u sastanak.
-Petar Preradovic
Za tim znanjem zalud sam hodio, Vrijeme gubeæ u taštoj zabavi Nisam mogo tog se doznat dana.
-Petar Preradovic
Ah tko znade èas kad se rodio? U poèetku žitja i ljubavi Naša pamet leži uspavana!
-Petar Preradovic
Otkad, dušo, ti mi ode Mome oku iz okruga, Na srce mi pade tuga Kao mraz na jadan cvijet.
-Petar Preradovic
Moje misli bez slobode, Kano pèele usred zime
-Petar Preradovic
Ptice neæe da se leta prime, studen im je cio svijet.
-Petar Preradovic
Ne znam nigdje mira za sebe, amo-tamo hodajuæi.
-Petar Preradovic
Kad sam vani, moram kuæi, A iz kuæe moram van.
-Petar Preradovic
Tako trajem svoje èase; Vrijeme, kao iz olova, Pritiskuje prsa ova.
-Petar Preradovic
Niti spavam, niti bdijem, Veæ onako èudno je meni.
-Petar Preradovic
Živim samo u spomeni, Da si živa još mi ti.
-Petar Preradovic
Jeste, dušo, reæi smijem, Da si život žiæa moga.
-Petar Preradovic
Da prva mi jesi do boga, Anðeo njegve ljubavi!
-Petar Preradovic
Na prijestolu ja sjedim u glavi, Ti u prsih niže mene doli.
-Petar Preradovic
Pokori se dakle ter ostavi Vjeèni nemir s kog me mozak boli.
-Petar Preradovic
Tako pamet srdašcu upravi Nemirnome svoj ukor oholi.
-Petar Preradovic
I more je – srdašce nastavi - Svuda niže neg bregovi goli.
-Petar Preradovic
Jesu li zato još ikad bregovi Zapovjedit mogli da ne bije More više njima u podnožje?
-Petar Preradovic
Tvoju visost bog ti blagoslovi, Al ne diraj u pravo nièije, Iz mog žara ti si svjetlo božje!
-Petar Preradovic
Ti me bježiš, uklanjaš se meni, Uskraæuješ i pozdrav mi svoj.
-Petar Preradovic
Kasno, kasno i zaludu sve! Tebe slijedi duh moj neviðeni, Pozdravlja te svaki uzdah moj.
-Petar Preradovic
Dosta se borim i sam sobom veæe, Bježim i sam od tvog lica svud.
-Petar Preradovic
Kasno, kasno i zaludu sve!
-Petar Preradovic
Tijelo bježi, ali miso neæe, Niti ne zna iz tvog èara kud.
-Petar Preradovic
Kad ljubavlju sva èuvstva u slozi Obnevide i planu u strast, Gdje je lijeka tad ljubavi, gdje?
-Petar Preradovic
Lijek je samo izgorjet u njo'zi, I ko pepeo s njome u grob past!
-Petar Preradovic
Nuder, ljubo, da ti pripovijedim, Što sam snivo u prošastnoj noæi: Na moru sam uzbunjenom bio, U brodiæu slabom bez pomoæi.
-Petar Preradovic
Crna noæ je na moru ležala, A na nebu oblak do oblaka.
-Petar Preradovic
Nij' se vid'lo prsta pred oèima Od zgusnutog naokolo mraka.
-Petar Preradovic
Kiša pljušti strahovitim pljuskom, Ko da hoæe more prenaliti.
-Petar Preradovic
More kipi, ko u silnom jijedu Kuhajuæi razdor strahoviti.
-Petar Preradovic
Gromi tutnje jekom strašne smutnje strijele lete, trijesk za trijeskom gnjete.
-Petar Preradovic
K vodam niže oblaci se bliže vode uspete oblacima prijete.
-Petar Preradovic
Vjetar huèe, s valovim se tuèe val se vije, s vjetrovim se bije.
-Petar Preradovic
Pjena skaèe morska ptica plaèe ponor vrije gladna smrt se smije.
-Petar Preradovic
Ko ljupina orahova mala drhæe brodiæ moj po bijesnih vali.
-Petar Preradovic
Sad ga jedan u oblake rine, a sad drugi u ponore svali.
-Petar Preradovic
A ja tužan meðu tim strahotam veæ se vidim zalogajem smrti.
-Petar Preradovic
Koga ona, prije neg' progutne, u èeljustih amo-tamo vrti.
-Petar Preradovic
U zdvojenju na vrh pogibeli veæ mi sile tjelesne se unište.
-Petar Preradovic
Veæ i misli prestrašene traže ne u žitju, u smrti utoèište.
-Petar Preradovic
Kad najednoæ na crnome nebu otvore se oblaci zbijeni, i kroz prozor milostivog neba do dvije zvijezde progledaju k meni.
-Petar Preradovic
Do dvije zvijezde – o milote, Bože! kao svjetla ona odveæ blaga.
-Petar Preradovic
Kojma spomen ushiæena plane, kad pomisli drago na svog draga.
-Petar Preradovic
Blago svjetlo sve sile ublaži, grom umukne, vjetri se utaže.
-Petar Preradovic
More stane kao zabliješteno, tmine odbjegnu, zemlja mi se ukaže.
-Petar Preradovic
Videæ zemlju, vidim žitje moje, zgrabim veslo, brodiæ tamo skrenem.
-Petar Preradovic
Stignem zemlju, stignem žitje moje, i radostju velikom se prenem.
-Petar Preradovic
Što je ono more uzbunjeno, što je onaj brodiæ slab slabcati.
-Petar Preradovic
Što su one èudotvorne zvijezde, sad æu, ljubo, tebi povijedati.
-Petar Preradovic
Ono more – to je svijet opasni, onaj brodiæ – to je žitje moje.
-Petar Preradovic
One zvijezde blage, čudotvorne , to su, dušo, meni oči tvoje!
-Petar Preradovic
Znam, umrijeću i ostariću; a nju uvjek mladu, uvjek žednu bolova na zemlji ostaviću.
-Petar Preradovic