A vrijeme ide dalje, osjećam sve jače i jače duboko nešto u meni ne slaže se sa mnom, zove me i plače.
-Miladin Sobic
A nije znala da sam pjesnik i da može u stihove moje.
-Miladin Sobic
Kad bez tebe prođe noć, ne treba mi tad pomoć. Boli duša, drhti dlan, lutam teško bolestan.
-Miladin Sobic
Bio sam jednom novembar i danas je pola mene. Sve zbog jednog kaputa, sve zbog jedne žene.
-Miladin Sobic
Bio sam tad samo neko,\'ko bi se kradom okret\'o za njom.
-Miladin Sobic
Ostah sam na kiši kao od Boga proklet, držeći u ruci šest drhtavih žica, gledajući na stabla opustjelog parka i na njima jata pokisnulih ptica.
-Miladin Sobic
Naviklo se tijelo k\'o strašilo u žitu na ovu hladnu ljetnju kišu koja pada.
-Miladin Sobic
Tutnji život pored mene, ne gleda četu luđaka. Ruše se snovi, troše se žene, filmovi tuđi, a moja traka.
-Miladin Sobic
Ali ja imam sebe, u sebi poštenog druga i volim što su tako čiste moja sreća, moja tuga.
-Miladin Sobic
Ruši se ljubav, sprat po sprat. Sve rjeđe se čuje da netko nekom želi biti brat.
-Miladin Sobic
Jer ljubav je ljubav, živjet će do vijek, vjerujem kako će samo sa njom čovjek biti čovjek.
-Miladin Sobic
Daj nam neba ti, lijepa mladosti.
-Miladin Sobic
Što ti oči rose? Što ti venu kose? Širi krila svoja, neka te ona nose. Što si tako tužna kad si vječno mlada? Cijelog svijeta srce u tebe se nada.
-Miladin Sobic
Istina je svemu dobar lijek.
-Miladin Sobic
U životu stara izreka je: Što je lijepo, ne može da traje. Ali to je šala, ti vječno ćeš sjati.
-Miladin Sobic
Kažu da sam čudan soj. Ne valja, Šobiću, biti heroj. Treba biti lukav, biti lijep kad je gadno podviti rep.
-Miladin Sobic
A zar nije štos životu razbiti nos?
-Miladin Sobic
Dok zbori Tito, zavoljet ću još više i oblake i brda snena i ceste modre što se još skromne viju. Slutim Dalmacije osmjeh i Sjemena i Crnu Goru moju.
-Miladin Sobic
Ponekad poželim da ostavim studije i upišem neki zanat pa da budem pekar, limar, moler da ukrotim struju i naučim da popravljam bojler.
-Miladin Sobic
Čudio se meni drugar, šta ima tu da mi smeta što on da bi bio Bog i glavni, želi svršiti tri fakulteta.
-Miladin Sobic
A zašto ne biti običan i voljeti male stvari? Zašto svako mora biti glavni? Šta to lijepo ima obraz zakrpljen sa flekom? Zašto sa tugom gledam za čovjekom?
-Miladin Sobic
Ja se pjesmom bunim. Ja se ljubavlju borim.
-Miladin Sobic
Izvini što te volim, stvarno nije namjerno. Srce sjedi za volanom, ne pada mi pamet na pamet.
-Miladin Sobic
Uvijek kad sam pored tebe, život mi se mnogo dopada.
-Miladin Sobic
Ne znam koji dan za redom, sam sebi sve sam manji drug. Izvučem neki osmijeh s ledom i vrtim se u krug.
-Miladin Sobic
Što i morskoj pjeni suđeno je meni, samo jedan tren ću gledati sunčev zrak.
-Miladin Sobic
Ti me čekaj, neka tvoja ljubav bude moj dom. Svratit ću tebi jer ja do tebi nemam kome.
-Miladin Sobic
Vodi me pjesma, ukleti trag. U oku lađa, jedra od pruća, pred njima bezdan, za kormilom crni vrag.
-Miladin Sobic
Nitko ne zna tako slušat\' duge priče mojih rana, k\'o što znade jedna duša dobrog starog kišobrana.
-Miladin Sobic
Svakog ljeta stane priča, ali s jeseni opet ranom, vidjet ćete vi mladića na magistrali s kišobranom.
-Miladin Sobic
Daleko negdje od ovog grada, gdje gladan vjetar bjesni i ruši, živio jednom jedan dobar starac s kosmatim psetom i s jadom u duši. Nikada ga možda upoznao ne bih, ali me jedno veče dalek put navede kraj kolibe jedne sa propalim krovom, kad glas jedan začuh kao moga djede.
-Miladin Sobic
I kao kroz maglu slušao sam čiču gdje o svom životu meni priča priču. Imao je ženu i tri sina zlatna, ali mu ih ote podla ruka ratna.
-Miladin Sobic
Ne pokušavaj mijenjati me, ovo je ipak moja glava kad joj se budi, neka joj se budi kad joj se spava, neka joj se spava.
-Miladin Sobic
Ne pokušavaj mijenjat me, ovo su ipak moje ruke. Samo mi znamo kako smo skupa mučili sreću, mučili muke.
-Miladin Sobic
Ne pokušavaj mijenjat me, ovo je srce oduvijek sa mnom. Koliko smo samo krvavih puta išli po brdu, išli po ravnom.
-Miladin Sobic
Ne daj da tebe mijenja netko, budi do kraja ono što jesi.
-Miladin Sobic
Znam da ovako mnogim ne godim, ali ja sam čitav stao u vene. Znam dobro zašto ratove vodim, muški su muški, žene su žene.
-Miladin Sobic
Ja kad nekog vidim da gubim, zasuzi oko, ali ne plačem. Onog koga ljubim do daske ljubim, a znam da se igram oštrim brijačem.
-Miladin Sobic
A šta ako nemam sa čime da platim isječene vene i kupim novu krv?
-Miladin Sobic
Od druga do druga, od drage do drage, od grada do grada provodim vijek.
-Miladin Sobic
Rasut u komade, vezan samo pjesmom sebi i životu tražim smisao i lijek.
-Miladin Sobic
Sa mukom pod rukom, tražim nadu u padu, a gađa me aplauz, gađa me smijeh.
-Miladin Sobic
Što da pjevam sad kad to svako zna, što mi značiš ti, a što ti značim ja...
-Miladin Sobic
Uglavnom krive ženske, uglavnom mnogo graje, kače se za mene kao klinci za tramvaje.
-Miladin Sobic
Stih za stihom kolo vodi, struna iz sna svakog budi.
-Miladin Sobic
Sve što meni život dade, sve mi natrag opet uze. Gitara mi samo osta, njene strune moje suze.
-Miladin Sobic
Gitarom svjetom odoh, tražit druga tražit brata i u miru i u ljubavi svima pjevat protiv rata.
-Miladin Sobic
Čovječanstvo kao Sizif za kamenom hukće muklo, s očalama drvenijem gura naprijed pa kud puklo.
-Miladin Sobic
U četvrtom ratu svjetskom, oružje će bit kamenje.
-Miladin Sobic
Rrata neće i ne smije biti, a čovjek se sa čovjekom uvijek treba pobratiti.
-Miladin Sobic
Divota je, kažu mladost, tko nju ima šta to nema, kad uz mladost sve se lijepi pare, piće, brdo žena. Ali medalja svaka zlatna, ima ono iza plota, gdje se crna jama kopa, crno kolo gdje se mota.
-Miladin Sobic
Mladost treba sve da gradi, budućnost na duši ima. Od crnoga stvorit bijelo, stvorit ljeto gdje je zima.
-Miladin Sobic
Jadni čovjek danas svoju sreću novcem mjeri.
-Miladin Sobic
U trci za bogastvom, čovjecanstvo hrdu hvata jer ne gleda nitko nikog, drug na druga, brat na brata.
-Miladin Sobic
Od majmuna mi nijesmo, kao da se čovjek stidi, ali priznati nikad neće da u sebi njega budi.
-Miladin Sobic
Do srca mokar, igrač s bolom u sluh mi tuče kamenolom. Vučem noge i očev kaput, nimalo nov, svojoj duši tražim krov.
-Miladin Sobic
Arkade čvrste, ali polomit ću mu prste. Ne može svašta da se gura u moj svijet!
-Miladin Sobic
Ja sam navikao da ne brine niko o meni.
-Miladin Sobic
Prolazi život kao đavao da ga tjera u nepoznato odnosi nas, kao autobus bez volana, bez šofera, a nikog nema? Gdje su vrata? Gdje je spas?
-Miladin Sobic
Smjenjuju se priče, ljudi ipak žive, puno me toga sve manje dotiče.
-Miladin Sobic
Otkad tebe nema, prate me boje sive, slušam kako život u meni tiho otiče.
-Miladin Sobic
I ptice znaju kako sam tebe volio, život bez tebe tako me slomio.
-Miladin Sobic
Sve li su snovi, sve su puste želje na ovom svijetu gdje veliki je kvar.
-Miladin Sobic
Negdje na dnu duše za malo sreće tinja žar.
-Miladin Sobic
Promjenio bih svijet, ali kako vidim nemam moć.
-Miladin Sobic
Pokupim sve, sjednem na voz i odem u drugi grad. Brige i bol otkačim skroz, sjetim se da sam mlad.
-Miladin Sobic
Od onih sam što kad treba znaju pustiti znoj.
-Miladin Sobic
I kad ne sviđam se drugim, sve do kraja tjeram inat svoj.
-Miladin Sobic
Okrene li život na to da zaborav sve odjene, ja ću molit pjesmu moju da čuva tebe, čuva mene.
-Miladin Sobic
Kad u ponoć niz pučinu mjesec srebrom potok toči, nebo zvijezde rascvjetaju, a ja mislim tvoje oči.
-Miladin Sobic
O kako je samo lijepo što postojiš, što te ima, cijelo korzo što miriše tvojim slatkim koracima.
-Miladin Sobic
Volim tvoje trepavice i kao krila obrvice. Volim tvoje ruke bijele i godine što nas dijele.
-Miladin Sobic
Ako tako među nama ne desi se nikad ništa, uvijek će mi draga ostati duša tvoja kao snijeg čista.
-Miladin Sobic
Sjedim sam na trotoaru, prebijenu nemam paru i čitam stare novine.
-Miladin Sobic
Ja nijesam kao svak, ja ne sanjam kadilak. Smuči mi se na to sve.
-Miladin Sobic
Na pjesku ispod stjene, grlio je nju i mene neki topli žar, tihi maestral.
-Miladin Sobic
Ako nekad možda čuješ gdje sonatu kiša svira i gdje neki oluk plače kroz tišinu noćnog mira, gdje dolazih tebe čekati i gdje korak moj odzvanja u mirisu, ispod granja pod prozorom tvoga svijeta, znaj, to sam ja.
-Miladin Sobic