Ja, Hamza Humo, kovač vjetrova sanja I sijač u vječnost proćerdanih dana, Jurišam na stvarnost, Prelazim bojišta, Iskrivih koplja, izlomih štite. Srce mi raste k\\\'o mesnat cvijet, K\\\'o rana iz koje krv teče. Ja ne znam gdje će me ostavit\\\' dan, A gdje zateći veče.
-Hamza Humo