Ono što mora da bude nije nesreća. Nesreća je samo ono što ne mora biti, a ipak se dogodi. Nesreću uvijek izazivaju ljudi. Priroda vlada onim što biti mora.
-Dobrica Cosic
Neznanje rađa gordost; gordost rađa neznanje.
-Dobrica Cosic
Ništa nije neizbježno. Sve je neizvjesno.
-Dobrica Cosic
Koliko je samo besmislenih ratova bilo u povijesti?
-Dobrica Cosic
Shvataš li šta je to poći u rat? Ako se i vratim, neću biti isti onaj koji je otišao. Ne bojim se smrti, bojim se rata.
-Dobrica Cosic
Ljudi, sami smo. Srbija je sama u ovom evropskom pokolju. Sama je, iako je sa saveznicima i na njihovom frontu.
-Dobrica Cosic
A zamislite šta bi bilo od zemlje kad bi neka sila počela da premješta rijeke i planine i razmišlja ih po svome.
-Dobrica Cosic
Do sada nijedan naš nacionalni problem nismo rešili po sopstvenoj želji i težnji. Vodili smo borbe, a velike evropske sile su nam po svom nahođenju, prema svojim interesima, skrajali rashode. Dodeljivali nam nešto pobjede i potvrđivali poraze.
-Dobrica Cosic
Ratovi nas ravnaju: Jednaka nam je moć, jednako djelo i nada, jednak nam je i vijek.
-Dobrica Cosic
U Srbiju je prvo ušla mašina za pravljenje sprava za ubijanje, pa tek onda mašina za rad.
-Dobrica Cosic
Živjeti sav život. Život, a ne duh, ideje nekakve, istine nekakve. Stvarni život, Bogdane. Baš ovaj sa ovom paklenom galamom i odvratnim mirisom mesa i vina. I sa onom neobičnom djevojkom u žutoj marami.
-Dobrica Cosic
Ni ja, Ivane, ne pristajem da se odričem. Ja hoću cijel, sav, prepunjen životom, da mijenjam ovaj svijet.
-Dobrica Cosic
Ničemu život ne smije da bude cijena.
-Dobrica Cosic
Čovjeku na vlasti i vama koji komandujete vojskom čini se da imate pravo na sve u ime otadžbine. U tim pravima povijest vas je obmanula.
-Dobrica Cosic
Meni je rat gnusan. Radi pobjede ne ratujem. Za slavu još manje. Za život radim. Za nekakav opstanak. Drugi, moćniji od mene odredili su da moj rad za život bude krvav i naporan kakav jeste.
-Dobrica Cosic
Zaista, Bogdane, tako je: treba negdje neko da te čeka i imaš budućnost.
-Dobrica Cosic
Vidiš li, narode, što je general, a isti mi. Živojin Misic, a liči na sve srpske vojnike! Ako mu skineš sinjel i šapku, videćeš ga za plugom i sa motikom. Čovjek, isti kao mi.
-Dobrica Cosic
Ne zaboravljajte: naša je vojska seljačka. Ona brani dom i djecu.
-Dobrica Cosic
Ima mnogo ljudskih glava na ovoj zlogubnoj zemlji, koje vrijede manje od vola i lijepe voćke.
-Dobrica Cosic
Mi smo narod slobode i pravde. To nam je duša i misao.
-Dobrica Cosic
Imati u šaci živu ruku druga, što je veće, što je značajnije na ovom svijetu.
-Dobrica Cosic
A meni je zadovoljstvo, gospodine vodniče, da poštujem čovjeka. Veliko zadovoljstvo. Ja ne znam šta je ljepše od poštovanja čovjeka.
-Dobrica Cosic
Poštovanje se mučno stiče. Ono se ne nasljeđuje, kao imanje.
-Dobrica Cosic
Pa ovaj narod hoće da postoji, pobogu, ljudi. Po svome i na svome da postoji
-Dobrica Cosic
Mi smo seljačka vojska. Takva vojska je branilačka vojska. Ona ne ratuje za pobjedu i slavu, nego za svoju kuću i djecu. Njivu i tor. Za svoje ime i svoj grob.
-Dobrica Cosic
Sloboda je kad me nije strah da volim i poštujem ono što po svojoj pameti i duši volim i poštujem. I da ne volim i ne poštujem ono što neću.
-Dobrica Cosic
Jao, Srbijo. Sva će ti poštena djeca izginuti, a kad nastupi mir, samo će lopovi zemljom da gaze.
-Dobrica Cosic
Dvije vojske nišane jedna na drugu preko glava žena, djece i starca.
-Dobrica Cosic
Ako jedan narod nema velike knjige o sebi, to je dokaz da nema ni šta da pamti.
-Dobrica Cosic
A čovjek nema pameti da pojmi da su mu beznačajni protivnici najopasniji neprijatelji.
-Dobrica Cosic
Ne stradamo mi od vjetra i vode, zime i zemljotresa. Sada stradamo od sebe!
-Dobrica Cosic
Ovdje u Valjevu, u nekom pomirenju, sa sve manjom međusobnom mržnjom, borave srpska i austrougarska vojska. Na jednoj vatri griju se pobjednici i poraženi. Ujedinjuje ih zima, bijeda, isti strah. I slobodni i zarobljeni, nemoćni su pred vašima. Da li se to gase razlike, mržnje, ideje, svi uzroci rata?
-Dobrica Cosic
Na ovom svijetu je malo ljudi spremnih da čine dobro i da za dobrotu i ljubav uzvrate zahvalnošću.
-Dobrica Cosic
Kaže se rat rasturi pobijeđenu državu. Nikad rat ne rasturi vlast i ono što njoj služi. Rat rasturi kuću, postelju i trpezu.
-Dobrica Cosic
Veliki će se i u ovome ratu sporazumjeti jedino na štetu malih.
-Dobrica Cosic
Grabeći nam najprije dobre, lijepe i pametne, smrt životu daje veličinu.
-Dobrica Cosic
Možda će se i nama Srbima čudo spasenja jednom dogoditi!
-Dobrica Cosic
Balkan je kusur u podjeli svijeta. Kozom nekog balkanskog naroda uvijek će se plaćati sitni računi među velikima. A srpskom kozom prije svih drugih.
-Dobrica Cosic
Da li je itko na ovome svijetu voljeo baš onoga koga želi i treba da voli. Ono istinsko, da li se dogodi nekom?
-Dobrica Cosic
Vi ste narod koji se nije ostvario u prostoru, vi postojite u vremenu. U duhu.
-Dobrica Cosic
Neprijatelj je osvojio srpsku teritoriju; ali nije osvojio naše biće. Mi sa sobom nosimo svoje knjige i svetinje, nosimo svoj duh.
-Dobrica Cosic
……Jer bolest je u temelju ljudskog postanja. Raj iz koga smo prognani, to je, valjda, bilo zdravlje i ne bol. Evina jabuka je otkinuta sa drveta Bolnosti. S te su voćke – saznanje i sloboda. Čovjek je počeo da radi i gradi da bi zaštitio tijelo od boli….. Ali, Bolesni su tvoritelji i podstrekači skoro svih rijetkih i plemenitih vrlina…….
-Dobrica Cosic