Čovjek je zavisan od razuma kao bolesnik od bolesti koja ga ubija
-Borislav Pekic
Čovjek zaista umire. Zato se smrti i plaši. Jedino je živo biće koje od smrti zazire. Jer, samo za njega smrt je konačan nestanak.
-Borislav Pekic
Prestao je vječni rat prirode i čovjeka. Čim je shvatio svoju moć, čovjek se prema prirodi počeo ponašati kao prema slučajnoj i nesnosnoj rogobatnosti u uređenom poretku vještačkih stvari, u svetu vlastitih proizvoda, koji bi, inače, bez prirode bio savršen.
-Borislav Pekic
Nemati prošlosti je ostati bez budućnosti. Ali ako tamo ostanemo, ako se tamo zaglibimo, budućnost zbog koje smo se u nju vratili postat će nedostižna. Proći će prije nego što shvatimo da je sve – sadašnjost. Da je sve uvijek u istoj ravni. Da je nerazumjevanje onoga što je bilo jučer jamstvo da ćemo još manje razumjeti ono što nas čeka, a najmanje ovo što danas radimo
-Borislav Pekic
Budućnost će ili biti kao sadašnjost, pa nas neće trebati, ili će se od nje razlikovati, pa nas neće razumjeti.
-Borislav Pekic
Budućnost će, kao i uvijek, htjeti da odgajati sopstvene nove zablude; a što će one biti, zapravo, naše i stare koliko i svet, neće smetati nijednom od praunuka da se njome diči, brišući u međuvremenu tur našim jeremijadskim opomenama i savjetima.
-Borislav Pekic
Treba gledati pravo. Jer da se htjelo gledati iza sebe, dobili bismo oči na potiljku. Treba ljubiti zemlju djece svoje, a ne djedova svojih. Jer čast neće zavisiti od toga odakle dolazimo nego kuda idemo.
-Borislav Pekic
Čovjek se nikad ne pita za uzroke dobrih stvari koje mu se dešavaju. Zanimaju ga samo uzroci rđavih
-Borislav Pekic
Sigurnost je samo pobjeda jedne vjerovatnoće nad drugom i ništa više.
-Borislav Pekic
Smrt i život su jedno, a univerzum je njihova vječna rekombinacija. U takvom univerzumu biti živ ili mrtav zapravo je isto.
-Borislav Pekic
Ekonomski prosperitet je destruktivan. Daje ljudima vremena da izmišljaju sve nove potrebe i nove želje.
-Borislav Pekic
Na ovom se svijetu može biti samo na gubitku.
-Borislav Pekic
Ljudi koji pod, pod urgencijom novih saznanja, svoja mišljenja nisu kadri da mijenjaju, nemaju mnogo uslova i razloga ni da ih imaju
-Borislav Pekic
Čovjek je fragment prirode, a ne vlastite istorije. Prije njegove pojave priroda se iskazuje kao sistem nenarušene ravnoteže. Pojavom čovjekove inteligencije situacija u prirodi se mijenja.
-Borislav Pekic
Čovjek se otima zakonu specijalnosti nastojeći da kao vrsta bude univerzalno funkcionalan. Međutim, taj prerogativ pripada prirodi – multiuniji specijalnosti. Čovjek u prirodi izaziva globalni poremećaj. Priroda se opire štiteći svoju primarnu suštinu. Na taj način priroda nema šanse da sačuva svoj solarni fragment i svoj humani fragment. Jedno će propasti. Jedina šansa prirode je u njenoj šinteligenciji. U tome da inteligencija obavlja zaštitu svih osnovnih funkcija u prirodi.
-Borislav Pekic
Čovjek ima sve što je potrebno za osvajanje Univerzuma, sve kreativne sposobnosti, imaginaciju, neograničeni egocentrizam, bezobzirnost i prema sebi i prema svim drugim oblicima egzistencije, nagon za održanjem, strah od smrti i osjećaj izabranosti, iluziju poznavanja.
-Borislav Pekic
Ima ljudi čije tragove sledimo kao umjetnička djela. Njihove stope nisu u život utisnute, one su izvajane kao što se vajaju kipovi. Ne možemo misliti da su mogle biti drukčije, drugog oblika, niti u drugom pravcu voditi. I oblik i smjer određen je njihovom idejom. Oni su bića Metala. Metal je njihov Element, njihova priroda i sudbina.
-Borislav Pekic
Ima ljudi čije stope, u pijesku trajanja utisnute, ne vode istim smjerom u kome su vodili njihovi životi. Ako tim tragom pođemo, nećemo o njima istinu saznati. Njihove stope tu su ali se ne vide. Osjećaju se u tuđim tragovima, naziru u tuđim smjerovima, otkrivaju u tuđim stopama. Oni su bića Zemlje. Zemlja je njihov Element, njihova priroda i sudbina.
-Borislav Pekic
Ima ljudi čiji je život trag vrelog željeza u tlo utisnut. Gdje stupe, pod njima gori. Kad minu, dim spaljene zemlje dugo još vrijeđa oči. Oni su kao zvijezde čije rađanje vidimo milionima godina pošto su zgasle ali ga nikad ne čujemo. Smrt starog sunca izgleda kao rađanje novog; umiranje ovakvih ljudi uvijek je rađanje novog i neizvjesnog. Oni su bića Vatre. Vatra je njihov Element, njihova priroda i sudbina.
-Borislav Pekic
Ima ljudi čiji život u močvari trajanja liči na tragove crvenokožaca kad neće da budu uočeni. Indijanski ratnik se tada vraća, polažući pete u stope starog traga. Odskače na kamen koji otiske ne prima i zauvijek nestaje. Oko primjećuje varku ako ume da razlikuje dubinu tragova ostavljenih jednim hodom od onih otisnutih u dva navrata. Oni su bića zrak. Zrak je njihov Element, njihova priroda i sudbina
-Borislav Pekic
Ima ljudi čiji je život trag u vodi. Nevidljivi su, nečujni, nestvarni, bez otisaka u pješčanoj pustinji čovječnosti. Ne znamo odakle su među nas došli, a kad odu, zašto su i kuda otišli. Dok su bogovi zemljom greli, tako smo ih prepoznavali. Kad nas napustiše, od njihove moći ljudi nasljediše jedino sposobnost da žive, ali ne da budu. Njihovo je biće Voda. Voda je njihov Element, njihova priroda i sudbina.
-Borislav Pekic