Da mi je sada 15 do 20 godina, vjerujem da bih repovao, ali sa poezijom
-Abdulah Sidran
Najvažnije je uočiti kad će naš običan čovjek na ulici početi povezivati uzroke i pojave. On to još nije u stanju.
-Abdulah Sidran
Čovijek može opsovati šefa države a na glasanje će izaći, pa kazati - neka.
-Abdulah Sidran
Čovijek nije u stanju povezati elementarne činjenice. Naprimjer, ako su ulice pune rupa, kakve su bile prije dvije godine, da to ima veze s nekom institucijom, da je u toj instituciji postavljen čovjek iz pobjedničke stranke...
-Abdulah Sidran
Bitna je sposobnost našeg čovjeka da povezuje uzroke sa posljedicama, da zna da je odluka ko će biti predsjednik općine u njegovim rukama.
-Abdulah Sidran
A on to još ne razabire. I to su sve skupa bolesti demokratizacije
-Abdulah Sidran
Bosna nije razorena mržnjom – kako je mnogima zgodno pretpostavljati – vec raširenim nepoznavanjem mržnje.
-Abdulah Sidran
Pojednostavljeno rečeno, ključ ovog proteklog rata je: drska prepredenost zla i beskrajno sljepilo dobra.
-Abdulah Sidran
Zlo je racionalnije, opreznije, stvarno dosljednije od dobra.
-Abdulah Sidran
Zlo je racionalnije, opreznije, stvarno dosljednije od dobra.
-Abdulah Sidran
Zlo je vidljivo i eksplicitno, samo ga treba znati prepoznati
-Abdulah Sidran
Činjenica je da zlo ne zasljepljuje samo svoje žrtve, nego i spoljne svjedoke, posmatrače.
-Abdulah Sidran
Opažanje opasnosti ne povećava se već se smanjuje samim njenim približavanjem.
-Abdulah Sidran
Mi smo, velika većina, govorili , kada je ravnan Vukovar, da se to nama ne može dogoditi ! A, dogodilo se.
-Abdulah Sidran
Istina, dobro brojčano preovladuje nad zlom, ali ne zna da osjeti opasnost.
-Abdulah Sidran
Kriminalci, lopovi i šverceri su znali da nanjuše rat u nastupanju, zato što ta grupacija ljudi poznaje mehanizam zla i zločina, pa ga time lakše i brže osjete i prepoznaju.
-Abdulah Sidran
Zato se ne treba čuditi što su u Sarajevu među prvima oni reagovali, pripremili se i među prvima pružili otpor agresoru. Toj grupaciji ljudi, zlo nije strano i oni su ga brže prepoznali i reagovali na njega.
-Abdulah Sidran
Krajem 1991. godine a s početkom 1992. godine svako od nas je morao znati da će u Bosni biti rata, ali je vjerovao da neće!
-Abdulah Sidran
Vjerovanje je, izgleda, uvijek jače od znanja, takav je insan, otkako ga ima.
-Abdulah Sidran
Takođe, danas mi svi znamo da je BiH podjeljena, a vjerujemo da nije! Možda i ovdje vjerovanje nadjača saznanje
-Abdulah Sidran
Sasvim moguće. Samo ko će to dočekati i kada?
-Abdulah Sidran
A jedna je stvar, sine moj, zbog toga vrlo \'zafrkana\': da nas je neko, u ono doba, hiljadu puta zapitao: \'Hoćete li baš tim, književnim, poslom da se bavite?\' - mi bismo mu sto hiljada puta rekli: \'Da, mi hoćemo da pišemo!\' A da smo - daj il ne daj, Bože - znali kako se preskupo, vlastitom kožom, u vlastitome životu, skupo i preskupo, svako slovo plaća, da nijedna rečenica, a kamoli knjiga, ne može biti sastavljena ni skrojena dok se krvavim životom ne plati, da li bismo na to pitanje drukčije odgovorili? Ti, znam te, Dario, ne bi! Nego bi reko. \'Neka košta šta košta!
-Abdulah Sidran
rat je mila majka /šta nam učiniše/ ove godine potom iz čista mira / po Sarajevu/ počeše najbolji ljudi da mriju tri su godine evo / kako stoje svi poslovi sa sahrane / na dženazu/ sa dženaze/ na sahranu tri godine/ svi poslovi stoje tri godine evo/ kako naše Sarajevo/ ne suši obraza.
-Abdulah Sidran
Rat je veliko zlo, koje hoda u kuću dođe, u dušu uđe i kuću i dušu uzme
-Abdulah Sidran
I dok, tako, zgrčen, pod borom ležiš, od mrtve zvijeri razlikuje te jedino dlanovi tvoje majke, vlažni.
-Abdulah Sidran
Znalo je biti vremena kad duša ciči. Oči, srce i ruke, prepuni budu straha. Na mrtve svoje u trenu počnem da ličim, tijelo mi lomača biva, gnijezdo sveopšteg praha
-Abdulah Sidran
Potrebno mi je, dušo, s vremena na vrijeme, da vjerujem kako nekog volim, i ljubim, u jutrima ovim, punim strave, a pustim...
-Abdulah Sidran
Koja li je, Bože, pustoš u duši onog što se davno rastao s nadom...
-Abdulah Sidran
Što duša ne uzmože, što nikad srce nije smjelo - sámo hoće da oposli tijelo
-Abdulah Sidran
Oči ludaka u ponoć prepune su strašne svjetlosti, jeziva zima počiva u oku slijepca, a naše oči obične su, i opšta slika svijeta u njima sjaji i trune: mjesečina, lavež, strah i umor čula, drvo suho i muzika što ga slama...
-Abdulah Sidran
On plače, ništa ne moleć. Jer, srce je njegovo knjiga otvorena, iz koje uvijek učili smo jedno: da ljubav i mudrost sestre su, a očaj - tih im brat.
-Abdulah Sidran
Možda su matematika i muzika jedno te isto... samo što se jedno vidi a drugo čuje... Muziku ne možeš vidjet, matematiku ne možeš čuti... a možda su isto... Božje davanje, nije ljudsko izmišljanje...
-Abdulah Sidran
Pjesma hajdelberških studenata. U Hajdelbergu ja sam ostavio svoje srce. Oni u Hajdelbergu, ja - u Zvorniku.
-Abdulah Sidran
Kako to da vi, koji ste ti, meni, koji sam vi, kažete ti, kad ja, koji sam vi, vama, koji ste ti - kažem vi!
-Abdulah Sidran
Našao sam! Ljudi, našao sam!
-Abdulah Sidran
Mene su vlastite sise ukopale. Nisam imala ni jedanaest godina, sise mi narasle - medicinski fenomen! I ne znam da sam žensko, a muškadija nasrće, povaljuje... čupa sise... i sad bi ih najrađe odrezala
-Abdulah Sidran
Narode, ostvarilo se Kremansko proročanstvo! Narode - ostvarilo se! Ušao đavo u srpski narod
-Abdulah Sidran
Nemoj tako, ženska glavo. Dobar je život. Samo čovjek mora imati neke želje, neki cilj, razumiješ.
-Abdulah Sidran
Bogami... izvodiš to ko kakav vrhunski... barmen! Koji ti je omjer... vino - kisela
-Abdulah Sidran
Sad samo čekam da umrem...
-Abdulah Sidran
Stvar koja Sarajevu daje veličinu i zbog koje je Sarajevo u svim mojim notesima vertikalom napisano, jeste urođeni merhametluk i gostoljubivost ljudi koji žive u njemu. Sarajevo, za razliku od drugih sredina, ne pati od ksenofobije, nema straha od stranaca. S druge strane, Sarajevo ne poštuje svoje vlastite veličine. To je ono što bi rekao moj prijatelj Emir Kusturica \"U svom selu niko nije postao hadžija\". To je zaista karakteristično za Sarajevo. Otpor, strah ili prezir prema pridošlici u Sarajevu ne postoji, Sarajlije im jednostavno hrle otvorenog srca i stvara se ljubav na prvi pogled, zbog toga se i jedno poglavlje u mom romanu zove \"Sarajevo ljubavi moja\". Sve značajne stvari su mi se desile u Sarajevu.
-Abdulah Sidran
Zabrinut sam zbog realne opasnosti da bi se granice mogle pomaknuti 400 kilometara u trbuh Srbije. To bi izazvalo veliki emotivni šok i osjećaj poniženja srpske nacije, što ne bi bilo dobro za evropske perspektive koje su sada velike
-Abdulah Sidran
U sebi imaš sve što je potrebno. Koristi to slobodno umjesto što tražiš stvari izvan sebe.
-Abdulah Sidran
Imati nekog ko se pita gdje ste ako se noću niste vratili kući vrlo je stara ljudska potreba
-Abdulah Sidran